koš 2Pale, grad omladine, studenata i sporta???

Mjesto koje je godinama bilo simbol mladosti, ljepote, igre, razonode danas više ne postoji. Neki zli ljudi su odlučili da prekinu druženje koje je trajalo skoro 15 godina.

Koš kod crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Palama danas su srušili i odsjekli na najkukavičkiji način. Ko? To se i ja pitam. Kome je smetalo mjesto na kojem su odrastale generacije djece, na kojem su se provodili bezbrižni dani djetinjstva, na kojem su se rađale prve ljubavi, na kojem su mnoga djeca maštala da postanu veliki košarkaši?

Kome to smetaju mladi i napredni ljudi? Kome to smeta omladina koja se bavi sportom? Kome smeta dječija graja i smijeh, zvuk lopte, dječiji san? Uvijek me zanimalo kakvi su to ljudi koji ne vole djecu i životinje? Kakvi su to ljudi koji svoje lične frustracije prenose na druge? Da li su to oni ljudi koji imaju neispunjene i neostvarene živote pa su im svi drugi krivi? Da li do podne mrze sami sebe, a od podne čitav svijet? Bezbroj pitanja, a ni jedan odgovor!

Bezbroj djevojčica i dječaka je odrastalo na ovom igralištu, pa i stariji ljudi su se okupljali, nerijetko su se igrali basketi između ”veterana” i mlađih naraštaja.

-”Momci, ‘ajmo jednu do 16 u pivu”

-”Neka hvala, čiča, ne pijemo pivo”

-”Ajde, ajde nema izgovora, nećete se izvući”

Ovakvih dijaloga je bilo bezbroj, od starijih ljudi su se slušale priče kako je u njihovo vrijeme bilo bolje, kako se igrao bolji basket, kako se nije tražio faul za sve i svašta. Klinci su to obožavali.

Još jednom postavljam pitanje kome je koš smetao? Nikada nikakvih problema nije bilo. Na ovo mjesto su dolazili studenti, obrazovani i akademski građani, osnovci, srednjoškolci, penzioneri, intelektualci. U obližnjim zgradama živi veliki broj advokata, ekonomista, inžinjera, diplomata, profesora – intelektualaca kojima djeca ne smetaju, zapravo i njihova djeca su bila dio ovog prelijepog druženja. U obližnjem kafiću, takođe, nikome nikada nije smetao dječiji smijeh i igra.

koš 1Zanimljivost je da su se na ovom mjestu okupljali pripadnici različitih nacija, etničih zajednica i religija. Najnoviji primjer je profesor na Filozofskom Fakultetu u Palama, koji je Kinez. Čovjek je bio oduševljen entuzijazmom i ljubavlju mladih prema ovom košu. Kinez, ljudi? Kada vam čovjek čiji je narod jedan od nastarijih i najproduktivnijih na svijetu kaže nešto ovako, to ima veliki značaj i dobija na težini.

Manjih incidenata je bilo i to kada su pojedini ljudi (ako ih možemo tako nazvati) zvali policiju sedmogodišnjoj dječici koja su hranila i koja su se brinula o napuštenim kučićima koji su bili zbrinuti u bilizini ovog mjesta. Zaboga, opasnost predstavljaju mali i nezaštićeni kučići. Još jednom, kakvi su to ljudi kojima smetaju djeca i životinje?

Ja sam na fakultetu učio šta je to sloboda. Po definiciji sloboda je stanje u kojem možeš da djeluješ i radiš bilo šta, ali do onog trenutka kada ne ugrožavaš slobodu drugog čovjeka. Izgleda da Hegel, Sartr, Ruso i ostali nisu računali na pojedince koji ugrožavaju slobodu paljanske zdrave omladine. Pojedinci su ovim vandalskim aktom ugrozili ne samo slobodu, već i slobodnu volju omladine da se bavi sportom.

Ovo nije prvi primjer nečovječnog postupanja i uskraćivanja slobode u tzv. ”gradu omladine, studenata i sporta”. Sjetimo se prošlogodišnjeg tradicionalnog turnira u basketu…ups, pa on nije ni održan. Zašto? Zato što je na sportsko-rekreativnom terenu na Koranu neko skinuo obručeve. Zašto kod OŠ ”Pale” nema obručeva, i to dugi niz godina ? Još jedno pitanje bez odgovora. Na ovo bih dodao i priču o rukometu u našem gradu koja je ovih dana aktuelna.

Koš kod paljanske crkve je nastao u ljeto 2000. godine, u veoma teškim uslovima je napravljen, u vrijeme kada nije bilo ni jedne jedine dvorane u Palama. Momci koji su ga sagradili bili su vođeni idejom iz filma ”Nebeska udica”. Iako je nastao kao ideja, sa ponosom se može istaći da nekoliko momaka koji su ovdje počeli prve košarkaške korake igraju u velikim klubovima. Određen broj momaka igra za lokalni KK Feniks, nekoliko ih je igralo za KK Bosna, neki su bili na pragu Partizana, a jedan dečko sa velikim uspjehom nastupa za jednu od najvećih sportskih akademija u Evropi koja se nalazi u Italiji.

Istina je da je koš sagrađen na parkingu, ali vrhunac apsurda je tvrdnja da koš zauzima parking mjesta. Dva, eventualno tri automobila mogu stati ispod ovog koša. A pored crkve je napravljen parking sa 30, 40 mjesta koja su mahom prazna.

Iako kvalitet koša nije bio na zavidnom nivou (tabla je bila obična šperploča, obruč stari i klimav), vremenom je postao kultno mjesto u gradu, a mnogi su dolazili upravo tu na basket uprkos postojanju terena na Koranu. Postalo je kultno zato što je imalo dušu, zato što je omladina koja se okupljala na košu sve popravke plaćala iz svog džepa. Niko se nikad nije ponudio da pomogne, ali kada treba da se odmogne….

Jedino je bivši načelnik Pala jednom prilikom rekao da tražimo farbu od ljudi koji crtaju pješačke prelaze po gradu, da bi ocrtali linije na našem igralištu.

Dragi sugrađani, da li Palama treba zdrava, napredna, obrazovana omladina ili je mnogo bolje da svi budemo dio tog sloja stanovništva koji do podne mrze sami sebe, a od podne čitav svijet? Da li sport u Palama umire?

Autor teksta: Marko Lazarević

Izvor: 057rs

koš

koš 3

koš 4