{"id":11508,"date":"2016-10-05T08:30:51","date_gmt":"2016-10-05T06:30:51","guid":{"rendered":"http:\/\/mokrolive.info\/?p=11508"},"modified":"2016-10-05T08:31:43","modified_gmt":"2016-10-05T06:31:43","slug":"istorija-porijeklo-imena-pale","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mokrolive.info\/?p=11508","title":{"rendered":"Istorija : Porijeklo imena Pale"},"content":{"rendered":"

Nastanak imena Pali\/Pale, ve\u0107ina srpske nau\u010dne zajednice povezuje sa vilajetom Pavli. Me\u0111utim, tu je jo\u0161 jedna legenda koju je 1894. godine Bo\u017eidaru \u010cerovi\u0107u ispri\u010dao jedan lokalni stanovnik Dovli\u0107a, a ovaj je objavio u srpskom listu \u201eBosanska Vila\u201c u Sarajevu.<\/em><\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Prvi pomen paljanskog kraja pojavljuje se 1244. godine, u povelji ma\u0111arskog kralja Bele IV, kao Vrhbosna. Ovaj kraj je krajem 14. vijeka bio pod upravom Ra\u0111ena Pavlovi\u0107a i njegovog sina Pavla, po kome se kasnije porodica, kao i dr\u017eava prozvala Pavlovi\u0107.<\/p>\n

Turci su Bosnu, nakon zauzimanja, podijelili na vilajete (pokrajina, oblast), a vilajeti, na sand\u017eake (okruge), a sand\u017eaci na nahije (\u017eupe, kne\u017eine). Naziv vilajet Pavli je nosilo veliko podru\u010dje isto\u010dne Bosne kojim su gospodarili Pavlovi\u0107i.<\/p>\n

U prvom turskom popisu stanovni\u0161tva, 1468\/69. godine, mjesto Pale pojavljuje se u obliku neobi\u010dnog turskog naziva Bogazi Yumru (u prevodu prokleti klanac, valoviti prevoj ili naselje do koga se sti\u017ee valovitim prevojima) kao sjedi\u0161tem jedne od 11 nahija vilajeta Pavli, kojom je upravljao Halil-beg. Nahija Bogazi Yumru je obuhvatala \u0161est sela, a dva od njih bila su smje\u0161tena u paljanskom polju. Jedno je Bogazi Yumru, a drugo Podgra\u0111e (jedno selo je Radeni\u0107, danas selo Radonji\u0107i). Bogazi Yumru je bila prva nahija vilajeta Pavli, koja je dopirala sve do Sarajeva u kojem je bilo sjedi\u0161te Bosanskog sand\u017eaka. Svaki izlazak iz Sarajeva, isto\u010dno od Kozje \u0107uprije, zna\u010dio je stupanje na podru\u010dje vilajeta Pavli, pa se, prema Vojislavu Milutinovi\u0107u, za po\u010detak toga podru\u010dja u\u010dvrstio toponim Pavli. Naziv Pavli se kroz praksu narodnog izgovora transformisao najprije u Pali, a kasnije u Pale. Podru\u010dje nahije Bogazi Yumru je 1528. godine bilo priklju\u010deno sarajevskom kadiluku, a pri podjeli Bosanskog pa\u0161aluka u XVIII vijeku nahija u Palama se vi\u0161e ne spominje. Naziv vilajeta Pavli se odr\u017eao do po\u010detka XIX vijeka.<\/p>\n

Legenda: Kako je pala paljanska \u201eGradina\u201c<\/strong><\/p>\n

Davne 1894. godine u listu \u201eBosanska Vila\u201c, Bo\u017eidar \u010cerovi\u0107 je napisao jednu legendu i objavio je pod naslovom \u201eOd kuda imena Dovli\u0107i i Pali\u201c u broju 13. na 198. stranici. Ova legenda, na neki na\u010din, poni\u0161tava nau\u010dna stanovi\u0161ta o nastanku imena Pali\/Pale.<\/strong><\/p>\n

Pri\u010du prenosimo u cjelosti:<\/p>\n

“Jednoga lijepog proljetnog dana krenuh se sa jo\u0161 nekoliko drugova na vrhunac visokoga Trebevi\u0107a. I\u0161ao sam, da se tamo nadi\u0161em \u010distog i svje\u017eeg planinskog vazduha, jer mi onaj zagu\u0161ljivi varo\u0161ki bija\u0161e ba\u0161 dodijao. I zbilja \u010dim se primih brda, po\u010de\u0161e mi se grudi sve vi\u0161e i vi\u0161e \u0161iriti, pune\u0107i se onim \u010distim vazduhom, punim svje\u017eine, i krepko\u0107e, te osje\u0107ah \u010disto kao neku struju kroz prsa i dok iza\u0111oh na Trebevi\u0107 bijah ogladnio. Da li to bija\u0161e po\u0161ljedica gorske \u010distine ili velika tr\u010danja\u2013ne znam, ali samo znam, da sam nako gladan nekako radije posmatrao okolinu\u2013jer jedina \u017eelja bija\u0161e, ne bi li g\u0111e u blizini ugledao koju seosku ku\u0107u i tako umanjio brigu pro\u017edrljivoga stomaka. No i moji drugovi u tome kao da ne bijahu iza mene ni\u0161ta zaostali. Na sjevero istoku od Trebevi\u0107a na zelenim ravninama opazismo jedno seoce, kome se i zaputi odmah na\u0161e maleno dru\u0161tvo. I za \u010dasak kao leptirovi sle\u0107esmo u selo i tu na livadi na\u0111osmo seljaka sa dvije sna\u0161e, g\u0111e stri\u017ee ovce.<\/p>\n

\u201ePomoz Bog, prijatelju\u201c novikasmo svi kao iz jednog grla, a on nam lijepo odvrati: \u201eBog vam pomogo, a dokle u dobri \u010das\u201c. Mi mu kazasmo ve\u0107 kako je koji znao i umio zaviti, samo ne bi li se dobilo ono, \u0161to nas je tu i dovelo. A na\u0161 ti brat Srbin \u010dim sazna, da je bratija ogladnjela, \u0161apne ne\u0161to onoj jednoj sna\u0161i, a ona ti lagano kao lepirica potr\u010di u ku\u0107u i za \u010das pa ti eto pred nas puna sana mlijeka i pure; a mi ti zasjedi, te ono \u0161to je Bog d\u2019o po na\u0161ki potkusuri. Na\u0161 ti nas seljak nekako radosno sejira\u0161e, kako se mi \u201e\u0160eherlije\u201c davimo njihovom seoskom hranom, pa se i on oslobodi\u2013osobito kako dozna da smo svi bra\u0107a Srbi\u2013te se ve\u0107 eglen otpo\u010de u veliko, pa iz tog na\u0161eg eglena evo i donosim ov\u0111e, \u0161to mi se u\u010dini va\u017enije, a to je postanak gornjih imena.<\/p>\n

Vidi\u0161\u2013re\u010de mi pokazuju\u0107i rukom\u2013one ru\u0161evine na onim liticama, ono ti je ako si \u010duo Stari Grad. Zemanedli dr\u017ea\u0161e ga, Boga mi ti ne znam re\u0107i: Grk li Srb li ko li bija\u0161e. Elem Turci do\u0111o\u0161e, da ga osvoje i pado\u0161e onamo na onu ravan opet pokaziva\u0161e rukom\u2013a ono ti se danas zovu Pali. No oni vi\u0111e\u0161e, da ga ne mogu \u0161ale zauzeti, te po\u010de\u0161e misliti na prijevaru. I na\u0111o\u0161e brate, jednog otpadnika Stani\u0161u Goli\u0107a, koji im obe\u0107a izdati grad. Nasjetova ih, da nalo\u017ee \u010dim smrkne, mnogo vatara onuda, a on da \u0107e ve\u0107 onog zapovjednika grada nekako obmanuti i prevariti. Tako i bi: Oni nalo\u017ei\u0161e hiljade vatara, a moj ti Stani\u0161a ode i prevari onog zapovjednika, pokazav\u0161i mu one turske vatre i rekav\u0161i mu kako je i\u0107milet Turaka onamo palo i spremili se da zauzmu na juri\u0161 Stari Grad. Zapovjednik mu povjerova i misle\u0107i, da se onlikoj sili ne mo\u017ee oduprijeti, predade im grad brez muke i boja. Tako ti Turci uljego\u0161e mirno u grad, a sjutra dan i\u017eljego\u0161e svi na ove na\u0161e ravnine, da \u010dine dovu (zahvalnu molitvu), \u0161to su sre\u0107no zauzeli grad. I tako ti se ovo na\u0161e selo po toj njihovoj dovi prozva Dovli\u0107i, a od onih vatara, \u0161to no ih Turci pali\u0161e posta\u0161e Pali. Stani\u0161i Goli\u0107u dade turski car kao nagradu sve Dovli\u0107e i \u010celinu, no Bog k\u2019o Bog, on ga pravo nagradi, te mu \u0111avo jednom sve ponese, te brate si moj, eno u \u010celini i sad\u2013vele da su njegovi potomci\u2013Goli\u0107i, borme krepaju od gladi.<\/p>\n

Eto tako mi u razgovoru pripovjedi ovaj vrli selja\u010dina toliko o postanju spomenutih imena, na \u010dem mu ja pri rastanku toplo zahvalih, pru\u017eiv\u0161i mu ne\u0161to za \u010dibuk, \u0161to on jedva primi”.<\/p>\n

Izvor: srpskaistorija.com<\/em><\/p>\n

Preuzeta: Info portal KATERA<\/p>\n\n\t\t