{"id":12023,"date":"2017-01-17T08:45:43","date_gmt":"2017-01-17T07:45:43","guid":{"rendered":"http:\/\/mokrolive.info\/?p=12023"},"modified":"2017-01-17T08:45:43","modified_gmt":"2017-01-17T07:45:43","slug":"krik-istine-od-pastira-krvnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mokrolive.info\/?p=12023","title":{"rendered":"KRIK ISTINE: Od pastira do krvnika"},"content":{"rendered":"

Njemanica (Ljemanica) je uvijek osun\u010dan i \u010desto vjetrovit planinski zaseok u blizini sela Hre\u0161a kod Sarajeva. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1200 metara. Danas tamo iz rijetko kojeg od\u017eaka starih ku\u0107a izlazi dim, a kao i u ve\u0107ini sela danas na Njemanici \u017eivi samo nekoliko starijih ljudi. Mo\u017ee se u tom selu vidjeti i prije par godina izgra\u0111eno eko selo Ekofutura. Na samom ulasku u Njemanicu zapa\u017ea se jedan spomenik koji nijemo stoji. O tom spomeniku i njegovoj simbolici u selu se rijetko pri\u010dalo, a van sela, skoro nikako. Za\u0161to?<\/p>\n

<\/p>\n

Pri\u010da o Njemanici<\/strong><\/em><\/p>\n

Jo\u0161 kao maloljetan, Emin \u010cavrk je bio pastir i nadni\u010dar kod Panti\u0107a na Njemanici. Boravio je on tamo i radio nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata. Jednom prilikom pogubio je Emin gazdinu stoku, zbog toga je do\u0161ao u sukob sa gazdom i bio protjeran.<\/p>\n

Kad je po\u010deo rat, Emin je ve\u0107 stasao u vi\u0111enog mladi\u0107a, do\u010depao se pu\u0161ke, priklju\u010dio se usta\u0161ama te se osjetio nekako uzvi\u0161enim i mo\u0107nim. Nadni\u010dio je Emin kod Panti\u0107a godinama, odli\u010dno ih poznaje i pamti sukob sa gazdom. U tom zanosu prepoznao je dobar trenutak da se osveti Panti\u0107ima. Svojim jaranima iz jedince, me\u0111u kojima je bio i Asim Me\u0161inovi\u0107 i mnogi drugi mladi\u0107i iz Faleti\u0107a i okoline, predlo\u017eio je da krenu na Njemanicu. Cilj mu je bio, osim osvete, i da se domogne stoke od \u010dije prodaje \u0107e dobro zaraditi.<\/p>\n

Na po\u010detku rata vojne jedinice nove vlasti najavljivale su narodu da \u0107e mirno pro\u0107i kroz selo. Valjda su to radili iz razloga da steknu povjerenje naroda ali i da izbjegnu mogu\u0107i otpor. Pravilo je bilo takvo da, ukoliko u selu zateknu stanovni\u0161tvo, ne\u0107e nikoga dirati, ve\u0107 \u0107e samo mirno pro\u0107i. Ukoliko ipak ne zateknu nikoga u selu, onda \u0107e cijelo selo da zapale. Emin je sa saborcima krenuo ka Njemanici 20. novembra 1941. godine, uo\u010di Aran\u0111elovdana, Krne slave Panti\u0107a. Bila je taj dan gusta magla kao tijesto, narod je \u010duo zvekete potpetica i ne \u017eele\u0107i da budu popaljeni, \u010dekali su vojsku da u\u0111e u selo i mirno pro\u0111e. Umjesto mirnog prolaska Emin je zapucao, a za njim i njegovi jarani. Pobili su i poklali 25-oro Panti\u0107a, 10-oro Petrovi\u0107a, nekoliko Udovi\u010di\u0107a, po jednog Lopati\u0107a, Kusmuka i Rajkovi\u0107a. Klali su i ubijali sve redom \u0161to su zatekli, \u017eene i djecu, a me\u0111u njima i malog Milana od samo sedam mjeseci koji je upucan u glavu. Zapalili su ih potom u njihovim ku\u0107ama. Samo su tri Panti\u0107a koji, se nisu zatekli u selu, pre\u017eivjeli taj pokolj. Potjerali su svu stoku ubijenih, ka Sarajevu. Imali su tada doma\u0107ini i po stotinu grla u stadu.<\/p>\n

Manja \u010detni\u010dka jedinica Save Derikonje bila je udaljena samo kilometar od mjesta zlo\u010dina, iza brda Japiluk. Znali su oni da \u0107e usta\u0161e u\u0107i u selo, jer je narod to pri\u010dao, najavili su se. Me\u0111utim, bili su zamoljeni od Mijata Panti\u0107a da ne interveni\u0161u i da budu van sela. Mijat je vjerovao usta\u0161ama i bio ubije\u0111en da \u0107e, kao i do tada, sve mirno pro\u0107i. Kad su vidjeli plamen ku\u0107a, krenuli su \u010detnici u susret usta\u0161ama. Zapucali su i sprije\u010dili ih da pokolju i Ga\u0161anovi\u0107e. Jedan usta\u0161a je tom prilikom ubijen. Osuje\u0107eni u namjeri, krenule su usta\u0161e nazad ka Sarajevu. Spasili su \u010detnici Ga\u0161anovi\u0107e, ali nisu i tri mlade djevojke Go\u0161i\u0107ke.<\/p>\n

Emin je u povratku sa Njemance sa svojim jaranima nai\u0161ao pored ku\u0107e Go\u0161i\u0107a, gdje je zatekao tri sestre, mlade djevojke, same u ku\u0107i. Bile su to Milica Go\u0161i\u0107 koja je imala samo 9 godina, Staka koja je imala 20 godina i Ljeposava koja je imala 22 godine. Brat Milinko i sestra Jovanka od te tri nestretne djevojke nisu bili kod ku\u0107e, jedno je bilo kod Ga\u0161anovi\u0107a, a drugo kod Gavrilovi\u0107a, da odnese bakra\u010d koji je bio potreban za pripremu Aran\u0111elovdana. Ni roditelji nisu u tom trenutku bili ku\u0107i. Emin je potjerao nesre\u0107ne djevojke, kao stoku, ka Sarajevu. Du\u017e \u010ditavog puta i\u017eivljavali su se nad jadnim djevojkama i tukli ih. Odveli su ih u zgradu Osnovne \u0161kole na Hre\u0161i gdje su ih silovali. Ubijene su na Emerovicama, i ba\u010dene u jamu. Sahranio ih je Stevan Gruji\u0107 i Mila supruga Stevana Plakalovi\u0107a u Emerovicama.<\/p>\n

Pri\u010dali su oni da je jedna od djevojaka bila nabijena na kolac i da su im grudi prosje\u010dene sa strana tako da su usta\u0161e provla\u010dile ruke kroz njih. Kasnije je nesre\u0107ne djevojke porodica sahranila u porodi\u010dno groblje.<\/p>\n

Preko Alnova\u010de, Malog Gloga i Jo\u0161anja, du\u017eim putem, \u010detnici su poku\u0161ali da iznenade i sa boka udare na usta\u0161e koji su se sa Njemanice vra\u0107ali ka Sarajevu, ali su zakasnili. Uspjeli su samo dio stoke da presretnu i vrate u selo. Pri\u010da se da su nakon samo 10 dana od pokolja, \u010detnici po\u0161li u osvetu. Do\u0161li su do Gornjih Faleti\u0107a i htjeli da pobiju Me\u0161inovi\u0107e, kom\u0161ije muslimane. Me\u0111utim, kad su stigli i uhvatili ih iz zasjede na ni\u0161an, neko od njih nagovorio je ostale da to ne \u010dine Me\u0161inovi\u0107ima. Nisu svi Me\u0161inovi\u0107i Asim, slo\u017ei\u0161e se i krenu\u0161e na Obho\u0111u. To je malo muslimansko selo na padinama Borija prema Sarajevu. Obho\u0111u su popalili, ali slu\u010dajno ili namjerno, nikog nisu ubili.<\/p>\n

Borko Panti\u0107 je pri\u010dao da je prepoznao zvono svojih ovaca u Faleti\u0107ima, \u0161ezdeset i neke godine. Pri\u010dalo se i da je Emin vi\u0111en sedamdeset i neke godine u zatvoru u Zenici. Ka\u017eu da je le\u017eao tamo zbog nekog drugog djela i da je izbjegavao bilo kakav kontakt sa zatvorenicima iz Romanijskog kraja, \u010dak je prezao i bje\u017eao i od njihovog pogleda.<\/p>\n

\"Njemanica6<\/p>\n

I danas se imena stradalih Panti\u0107a, Petrovi\u0107a i ostalih u zlo\u010dinu uo\u010di Aran\u0111elovdana 1941. godine mogu na\u0107i u listama postradalih u Jasenovcu. Niko im nije podigao spomenik sve do 1968. godine, kada je pod pritiskom naroda SUBNOR odlu\u010dio da podigne spomenik. Politika komunisti\u010dke vlasti je bila takva da se prikriju zlo\u010dini, te da se pri\u010da samo o su\u017eivotu naroda i boljoj budu\u0107nosti. Srpski je narod to i prihvatao, o ovom zlo\u010dinu se jednostavno \u0107utalo.<\/p>\n

Na isti na\u010din su se svi pojedina\u010dni zlo\u010dini, koji su se de\u0161avali po selima Romanijskog kraja, pa i \u0161ire, prikrivali, a \u017ertve su se pripisivale stradalim u Jasenovcu. Valjda su ra\u010dunali da je svejedno da li je u Jasenovcu stradalo 300 000 ili 700 000 ljudi. Ubi\u0107e partizani zbog toga jednog Luburi\u0107a, i namiri\u0107e se dugovi za sve zlo\u010dine koji su po\u010dinjeni prema srpskom narodu.<\/p>\n

Zbog takvog pristupa, ideologije i odnosa, nikada ni\u0161ta nije napisao o ovom zlo\u010dinu. Ni mnogi drugi zlo\u010dini po\u010dinjeni u tom ratu nad srpskim narodom nisu zapisani. Vrijeme je pokazalo da nisu svi bili spremni na su\u017eivot. Vrijeme je pokazalo da je \u0107utanje bilo srpska zabluda.<\/p>\n

Ipak, narod je pamtio, te je obi\u010dno pod velom tajnosti, uz guslei narodne pjesme sa koljena na koljeno prenosio pri\u010du. Da se ne zaboravi, narodnom pjesmom opjevan je i zlo\u010din na Njemanici.<\/p>\n

Jedan dio te narodne pjesme zapisali smo, a u nastavku je mo\u017eete pro\u010ditati:<\/p>\n

U hiljadu devetoj stotini<\/p>\n

\u010cetrdeset i prvoj godini<\/p>\n

Dvadesetog novembra bija\u0161e<\/p>\n

Kad Usta\u0161e od grada krenu\u0161e<\/p>\n

Da zapale selo Ljemanicu<\/p>\n

I od sela da naprave klanicu<\/p>\n

Od Sarajva do Vu\u010dije Luke<\/p>\n

Staro, mlado da stave na muke<\/p>\n

Dobra sre\u0107a njih je poslu\u017eila<\/p>\n

Do Re\u0161e ih magla ispratila<\/p>\n

A sa Re\u0161e okrenu\u0161e pje\u0161e<\/p>\n

Na vrh Malog Gloga se pope\u0161e<\/p>\n

Opali\u0161e dvije pu\u0161ke male<\/p>\n

To su znaci da se ku\u0107e pale<\/p>\n

Tu Panti\u0107a pogubi\u0161e Vasu<\/p>\n

Koji bje\u0161e doma\u0107in na glasu<\/p>\n

\u017dena Petra pored Vase pade<\/p>\n

I \u010detvero njene djece mlade<\/p>\n

Cmilja, Bogdan i s njima Jovanka<\/p>\n

I njihova djeca prenejaka<\/p>\n

Mali Milan od sedam mjeseci<\/p>\n

Kroz glavu mu prosvira\u0161e meci<\/p>\n

Pored njega Danilo jo\u0161 mla\u0111i<\/p>\n

Koji bje\u0161e od \u0161e\u0107era sla\u0111i<\/p>\n

To su djeca iz maj\u010dina krila<\/p>\n

U dubku su ubijana bila<\/p>\n

Kundacima glave im razbi\u0161e<\/p>\n

Pa ih onda u vatru stavi\u0161e<\/p>\n

Petrovi\u0107a deset je na broju<\/p>\n

Poginu\u0161e u ovome boju<\/p>\n

Kuka jadna Petrovi\u0107a Mara<\/p>\n

Ljemanicu u tugu pretvara…<\/p>\n\n\t\t