{"id":12246,"date":"2017-03-15T08:10:08","date_gmt":"2017-03-15T07:10:08","guid":{"rendered":"http:\/\/mokrolive.info\/?p=12246"},"modified":"2017-03-15T08:12:07","modified_gmt":"2017-03-15T07:12:07","slug":"istorija-o-kojoj-se-cutalo-drugo-lice-narodnih-heroja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mokrolive.info\/?p=12246","title":{"rendered":"ISTORIJA O KOJOJ SE \u0106UTALO: Drugo lice \u201enarodnih heroja\u201c"},"content":{"rendered":"

Partizanska ubistva nisu vr\u0161ena tajno, bez svjedoka, ve\u0107 naprotiv, tu je rije\u010d o teatralnim ubistvima, sa puno svjedoka, svojevrsnom \u201epublikom\u201c<\/strong>. (Rada\u010dki brijeg na Ljubomiru, Jasenik kod Gacka\u2026). Akteri tih zlo\u010dina nisu se skrivali, ve\u0107 isticali u ubijanju srpskih civila, \u0161to je ratni zlo\u010din bez presedana u istoriji Hercegovine. Ovi zlo\u010dini su ranije tuma\u010deni da su po\u010dinjeni u cilju zastra\u0161ivanja srpskog naroda, kako bi se priklju\u010dio komunisti\u010dkom pokretu. Danas se sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee tvrditi da su ovi zlo\u010dini vr\u0161eni sa ciljem uni\u0161tenja srpskog naroda, njegovog nacionalnog i duhovnog (svetosavskog) identiteta. To potvr\u0111uje i \u010dinjenica da se najve\u0107i dio hercegova\u010dkih Srba poslije ovih partizanskih zlo\u010dina priklju\u010dio Ravnogorskom pokretu \u2013 \u010detnicima i protjerao partizane iz isto\u010dne Hercegovine sredinom 1942. godine.<\/p>\n

\"krivi\"Od Drugog svjetskog rata pro\u0161lo je vi\u0161e od 71 godinu. U tom dugom periodu desilo se puno toga, \u0161to je neminovno promijenilo pogled na istoriju Drugog svjetskog rata, posebno na na\u0161im prostorima. Danas se taj period ne mo\u017ee objektivno posmatrati, ako se samo prihvati ideolo\u0161ka istorija koju je vrh KPJ nametnuo kao zvani\u010dnu i koja se skoro pola vijeka u\u010dila u \u0161kolama i zbog toga postala skoro stereotip na\u0161e istorije. Poslije toliko godina, otvoreni su mnogi arhivi i istorijski podaci dostupni su javnosti vi\u0161e nego ikada. To je omogu\u0107ilo da se o tom periodu dobije druga\u010dije gledi\u0161te, s obzirom na \u010dinjenice i podatke, puno objektivnije.<\/p>\n

Sve te doga\u0111aje, koje su obilje\u017eila velika stradanja i podjele, danas posmatramo iz ugla srpskog naroda i srpske istorije, odnosno kakve su posljedice ti doga\u0111aji imali po narod. Podjele iz tog vremena izmirene su u Odbrambeno \u2013 otad\u017ebinskom ratu 1991 \u2013 1995. godine, kada se srpski narod ujedinjen oko nacionalnih i duhovnih ideala, suprostavio istim neprijateljima kao i iz 1941. i stvorio Republiku Srpsku, \u0161to je veliki zalog te generacije za budu\u0107a srpska pokoljenja.
\nOvaj put donosimo podatke iz novije literature koja doga\u0111aje iz vremena Drugog svjetskog rata posmatra objektivnije, bez ideolo\u0161kih okvira, koriste\u0107i podatke iz razli\u010ditih izvora i sa istorijske distance od sedam decenija, koji omogu\u0107ava objektivnije pristupe istorijskim doga\u0111ajima i li\u010dnostima.<\/p>\n

Odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata srpski narod bio je izlo\u017een masovnim ubistvima, kako od okupatora tako i od novoformiranih vojnih formacija na podru\u010dju okupirane zemlje. Tokom 1941. godine u Hercegovini najvi\u0161e Srba strada od hrvatskih i muslimanskih usta\u0161a. Kao odgovor na te zlo\u010dine formirana je \u201enarodna vojska\u201c koja je uglavnom imala cilj da za\u0161titi srpski narod od istrebljenja. U toj vojsci bilo je i nacionalno i komunisti\u010dki opredijeljenih pojedinaca. Zbog razli\u010ditih pristupa u vo\u0111enju borbe, ciljeva i same politike borbe, a posebno zbog prijekih ubistava od strane komunisti\u010dkog vo\u0111stva, dolazi do podjele na dva pokreta. Ravnogorski pokret ili Jugoslovenska Vojska u Otad\u017ebini (JVuO) u narodu poznati kao \u010detnici, postupali su po nare\u0111enjima kralja i vlade iz Londona, odnosno njihovog zvani\u010dnog predstavnika generala Dragoljuba Mihailovi\u0107a, borili su se za o\u010duvanje dr\u017eavnog poretka i svoje otad\u017ebine kojoj su dali zakletvu \u2013 Kraljevine Jugoslavije.<\/p>\n

Komunisti\u010dki pokret ili partizani slijedili su upustva Kominterne, jasno su isticali da se bore protiv poretka (i svoje dr\u017eave) \u2013 Kraljevine Jugoslavije, kao i da ru\u0161e \u201estari sistem i prave bolje dru\u0161tvo\u201c. Osnovni cilj ovog pokreta bio je ru\u0161enje starog sistema i borba da se osvoji vlast. Glavna prepreka u toj namjeri bila je JVuO, koja je do samog kraja rata bila glavni neprijatelj partizana. Do kona\u010dnih podjela dolazi krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine. Najve\u0107i razlog podjele bila su komunisti\u010dka ubistva nevinog srpskog stanovni\u0161tva. Srpski narod na\u0161ao se tada pred biolo\u0161kim nestankom, izlo\u017een istovremeno brutalnim ubistvima kako od strane usta\u0161a sa jedne, tako i od strane komunista sa druge strane.<\/p>\n

Krajem 1941. godine u partizanski pokret u Hercegovini dolaze instrukcije vo\u0111stva partizanskog pokreta \u2013 \u201eVrhovnog \u0161taba\u201c da je primarni cilj u daljem razvoju oru\u017eane borbe \u201ebeskompromisna borba protiv klasnog neprijatelja, prije svega protiv tzv. velikosrpske hegemonisti\u010dke klike, oko koje se (navodno) okupljaju sve kontrarevolucionarne snage u zemlji\u201c. Ove ideolo\u0161ke smjernice donesene su i pod uticajem \u201e\u0161panskih boraca\u201c koji su za propast republikanaca u \u0160panskom gra\u0111anskom ratu krivili \u201epetu kolonu\u201c. Pod \u201epetom kolonom\u201c smatrani su svi koji su po njima prepreka \u201erevoluciji\u201c, u prvom redu predstavnici vlasti: oficiri, sudije, u\u010ditelji i drugi intelektualci, zatim sve\u0161tenici, solunci i imu\u0107ni doma\u0107ini, jer oni sigurno ne\u0107e podr\u017eati \u201erevoluciju\u201c, i da se prvo sa njima mora obra\u010dunati, jer su oni, u stvari konkurencija \u201enovoj vlasti\u201c. Posebno je isticano da borba protiv te \u201eklike\u201c treba da bude prioritet u odnosu na borbu protiv okupatora i usta\u0161a.<\/p>\n

Usta\u0161e, a kasnije i komunisti imali su tada iste na\u010dine izvr\u0161enja zlo\u010dina \u2013 malo je poznato da su i partizani ubijali ljude bacanjem u jame (u trebinjskom kraju \u2013 \u0160umi trebinjskoj postoji vi\u0161e jama u koje su komunisti \u2013 partizani bacali \u017eive ljude \u2013 civile iz okolnih sela. To su jame: Sviti do, Pribilova jama, Golubnja\u010da, jama Duboko, i dr.) kao i istog izmi\u0161ljenog neprijatelja tzv. \u201evelikosrpsku hegemoniju\u201c. Postoje \u010dak i dokumenti o saradnji ova dva pokreta, u kojima je definisan isti cilj borbe. U isto vrijeme srpski narod bio je izlo\u017een ubijanju od vi\u0161e razli\u010ditih neprijatelja. Time je za hercegova\u010dke Srbe stvoren u\u017easan ko\u0161mar, jer su stravi\u010dni pokolji izme\u0111u usta\u0161a (Hrvata i Muslimana) i Srba dobili jo\u0161 jednu dimenziju \u2013 ideolo\u0161ku, koja je gurnula Srbe u me\u0111usobne pokolje.<\/p>\n

Rukovodstvo partizanskog pokreta posebno je isticalo da u Crnoj Gori i Hercegovini ne bi trebalo tolerisati postojanje bilo kakvih drugih oru\u017eanih formacija, osim partizanskih. Preko crnogorskih NOP odreda vr\u0161io se pritisak na rukovodstvo NOP- a u Hercegovini, da prekine svaku dalju saradnju sa \u010detnicima u borbi protiv usta\u0161a, i da se umjesto saradnje sa njima najenergi\u010dnije obra\u010duna. Zbog ustezanja hercegova\u010dkog partizanskog rukovodstva da zagazi u bratoubila\u010dku borbu, za komandanta novog Operativnog \u0161taba za Hercegovinu odre\u0111en je Sava Kova\u010devi\u0107, dotada\u0161nji komandant Nik\u0161i\u0107kog NOP odreda. To je ura\u0111eno bez odobrenja Glavnog \u0160taba NOP odreda za BiH, i bez pitanja Vrhovnog \u0161taba NOP odreda Jugoslavije.<\/p>\n


\nPetar Drap\u0161in<\/p>\n

U to vrijeme u Crnoj Gori i Hercegovini po\u010dinjena su i prva ubistva u najve\u0107oj mjeri nedu\u017enih ljudi, koje je partizanski pokret ozna\u010dio kao \u201eneprijatelje revolucije\u201c. Na poziv lokalnog partizanskog \u201erukovodstva\u201c Operativnom \u0161tabu za Hercegovinu, dolazile bi tzv. \u201eudarne \u010dete\u201c \u201ekaznene ekspedicije\u201c koje su uz spiskove i preporuke lokalnog komunisti\u010dkog vo\u0111stva hapsile i ubijale lokalno stanovni\u0161tvo, koje je bilo ozna\u010deno kao \u201epeta kolona\u201c bez razlike da li se radi o ljudima, starcima, \u017eenama ili maloljetnim licima. \u010cesto bi i sami lokalni komunisti u\u010destvovali u egzekucijama. Ta ubistva su inicirala bratoubila\u010dku borbu izme\u0111u partizana i \u010detnika. Osim toga partizani su iz zasjeda napadali i italijanske vojne kolone.<\/p>\n

Li\u010dnost i namjere novopostavljenog komandanta NOP za Hercegovinu Save Kova\u010devi\u0107a najbolje oslikava re\u010denica koju je izgovorio na skupu rukovodilaca Nik\u0161i\u0107kog NOP i privremenog NOP za Hercegovinu u trebinjskoj Lastvi, na kome je u\u010destvovao i Slobodan Princip, \u010dlan Glavnog \u0161taba NOP za BiH. Tada je Kova\u010devi\u0107 prekinuo izlaganje jednog u\u010desnika o situaciji u sjeverozapadnoj Bosni rekav\u0161i: \u201eKoliko ste petokolona\u0161a ubili?\u201c<\/p>\n

Kada je \u010duo da tamo nije niko ubijen, oduzeo mu je rije\u010d. Ve\u0107 tada u Lastvi u komandi Operativnog \u0161taba za Hercegovinu po\u010dinjena su i prva (do danas poznata) ubistva. Naime u toku navedenog \u201esavjetovanja\u201c (15. januara 1942.) u Lastvu su do\u0161la dvojica Trebinjaca i donijela pismo koje je italijanska komanda uputila tzv. Operativnom \u0161tabu NOP odreda za Hercegovinu, nude\u0107i pregovore o nenapadanju.<\/p>\n

Pismo italijanske vojne komande u Lastvu su donijeli Vlado Petkovi\u0107, gostioni\u010dar iz Trebinja, unuk Luke Petkovi\u0107a proslavljenog vojvode iz Hercegova\u010dkog ustanka 1875. godine i Du\u0161an Bokonji\u0107, fotograf iz Trebinja. Njihovi sinovi bili su u italijanskom zatvoru kao simpatizeri komunista. Oni su pristali da odnesu pismo uz obe\u0107anje da \u0107e im sinovi biti pu\u0161teni na slobodu. Petkovi\u0107 je bio u rodbinskim vezama sa Kova\u010devi\u0107ima na Grahovu, dok je Bokonji\u0107 imao rodbinu na Vilusima. Bili su upozoreni da se ve\u0107 do tada u Lastvi doga\u0111aju \u201e\u010dudne stvari\u201c. Oni su bez razmi\u0161ljanja prihvatili ponudu, ne pomi\u0161ljaju\u0107i da ih u Lastvi vreba smrtna opasnost. Kada su do\u0161li u Lastvu i saop\u0161tili Savi Kova\u010devi\u0107u, Vladu \u0160egrtu, Petru Drap\u0161inu i drugima italijanski prijedlog o nenapadanju, oni su po\u010deli zlokobno da se cerekaju i sa\u0161aptavaju.<\/p>\n

\u0160ta se dalje dogodilo najbolje opisuje Vlado \u0160egrt u njegovim \u201eRatnim uspomenama\u201c. \u201eDok su nam oni pri\u010dali o svojoj misiji, Sava mi pri\u0161apta da je to \u0161pijunska sorta. dogovorismo se da ih ispitamo. Pokazalo se da su obojica \u0161pijuni. Poku\u0161ali su da nas obmanu, ali su se spleli i na kraju ispri\u010dali sve \u0161to su znali. (?) Odmah je obrazovan ratni sud koji ih je osudio na smrt strijeljanjem\u201c. Oni su tada tri dana zvjerski mu\u010deni u zatvoru u Lastvi i ubijeni kao \u201ebur\u017euji i potencijalni neprijatelji\u201c. \u0160egrt je dobro znao da se nije radilo o nikakvim \u0161pijunima. Njihova rodbina ih je na\u0161la poslije protjerivanja partizana iz Hercegovine u junu 1942. godine u jednoj udolini pokrivena tankim slojem zemlje u pohabanim selja\u010dkim odijelima i opancima (odje\u0107u su im oduzeli partizani).<\/p>\n

\"pavle-kovacevic\"
\nNemogu\u0107e je ovdje navesti sva imena ubijenih kao ni imena njihovih ubica. Ve\u0107ina \u017ertava bili su obi\u010dni civili, \u010dak i \u017eene i maloljetna djeca, iznemogli starci. (Najsa\u017eetiji popis partizanskih \u017ertava i njihovih ubica nalazi se u knjizi Sava Skoka \u201eKRVAVO KOLO HERCEGOVA\u010cKO 1941 \u2013 1942.\u201c). Komunisti su ubijali i svoje istomi\u0161ljenike samo ako bi se posumnjali u njihovu lojalnost Komunisti\u010dkoj partiji. Oni koji su \u010dinili ta zlodjela bili su dobrim dijelom psihi\u010dki bolesne osobe. Razmjere partizanskih zlo\u010dina u Hercegovini 1941. i 1942. godine mogu se sagledati i iz izvje\u0161taja Vasa Miskina \u2013 Crnog, \u010dlana Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH od 28. aprila 1942. godine na sastanku Okru\u017enog komiteta KPJ u Fatnici. Prema tom izvje\u0161taju, kaznene ekspedicije Operativnog \u0161taba za Hercegovinu ubile su, do tog vremena preko 500 ljudi (mahom civila).<\/p>\n

\"milija-stanisic\"
\nMilija Stani\u0161i\u0107<\/p>\n

Partizanska ubistva nisu vr\u0161ena tajno, bez svjedoka, ve\u0107 naprotiv, tu je rije\u010d o teatralnim ubistvima, sa puno svjedoka, svojevrsnom \u201epublikom\u201c. (Rada\u010dki brijeg na Ljubomiru, Jasenik kod Gacka\u2026). Akteri tih zlo\u010dina nisu se skrivali, ve\u0107 isticali u ubijanju srpskih civila, \u0161to je ratni zlo\u010din bez presedana u istoriji srpske Hercegovine. Ovi zlo\u010dini su ranije tuma\u010deni, da su po\u010dinjeni u cilju zastra\u0161ivanja srpskog naroda kako bi se priklju\u010dio komunisti\u010dkom pokretu. Danas se sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee tvrditi da su ovi zlo\u010dini vr\u0161eni sa ciljem uni\u0161tenja srpskog naroda, njegovog nacionalnog i duhovnog (svetosavskog) identiteta. To potvr\u0111uje i \u010dinjenica da se najve\u0107i dio hercegova\u010dkih Srba poslije ovih partizanskih zlo\u010dina priklju\u010dio Ravnogorskom pokretu \u2013 \u010detnicima i protjerao partizane iz isto\u010dne Hercegovine sredinom 1942. godine. Tada je uhva\u0107en i ka\u017enjen ve\u0107i dio vinovnika tih zlo\u010dina. Partizani su tokom Drugog svjetskog rata kr\u0161ili pravila rata i \u017denevsku konvenciju prema pripadnicima JVuO \u2013 \u010detnicima koji su kao vojska me\u0111unarodno priznate dr\u017eave bili njima za\u0161ti\u0107eni.
\nNajistaknutiji partizani \u2013 egzekutori koji su sijali smrt i vr\u0161ili teror nad srpskim narodom Hercegovine bili su: Sava Kova\u010devi\u0107, Petar Drap\u0161in, Vlado \u0160egrt, Dimitrije Bulaji\u0107, Ljubo i Stevo Kova\u010devi\u0107, Milija Stani\u0161i\u0107, Jovan Vuji\u010di\u0107, Miloslav Aleksi\u0107 i mnogi drugi. Od partizanki koje su u\u010destvovale u ubijanju Srba isti\u010du se: Dragica Pravica, Danica Kova\u010devi\u0107, Cmiljana Milo\u0161evi\u0107, Ljubica Ivkovi\u0107\u2026<\/p>\n

Sava Kova\u010devi\u0107- obra\u010dun sa SPC<\/strong><\/p>\n

Sava Kova\u010devi\u0107 bio je tzv. partizanski komandant Nik\u0161i\u0107kog NOP odreda, a kasnije je imenovan za komandanta Operativnog \u0161taba NOP za Hercegovinu. Komanda \u201e\u0161taba\u201c bila je u \u0161koli u Lastvi, koja postaje jedno od najve\u0107ih partizanskih mu\u010dili\u0161ta i strati\u0161ta. Zajedno sa svojim partizanima hladnokrvno je ubijao i terorisao Srbe: svje\u0161tenike SPC, krvne srodnike, djevojke i \u017eene, solunske dobrovoljce, organizatore junskog ustanka protiv usta\u0161a 1941. godine, svjedoke usta\u0161kih zlo\u010dina, intelektualce, oficire i podoficire Kraljevine Jugoslavije, \u017eandarme, nedu\u017eno stanovni\u0161tvo\u2026 Zlo\u010dini koje je po\u010dinio sa svojim istomi\u0161ljenicima dogodili su se: u januaru, februaru, martu i aprilu 1942. godine na prostoru: Trebinja, Ljubinja, Herceg Novog, Grahova, Nik\u0161i\u0107a, Banjana, Golije, Pive\u2026 Sve teroristi\u010dke akcije planirane su u \u0161koli u Lastvi, odakle su i upu\u0107ivane tzv. kaznene ekspedicije u pojedine krajeve isto\u010dne Hercegovine. Tu je formiran i prvi prijeki sud u Hercegovini i pale prve \u017ertve tzv. partizanskih istraga.
\nTeror Save Kova\u010devi\u0107a nad sve\u0161tenicima i monasima Srpske pravoslavne crkve po\u010deo je na Badnji dan 1942. godine.<\/p>\n

\"savo_kovacevic\"
\nSava Kova\u010devi\u0107<\/p>\n

Po nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a ubijen je na Badnji dan 1942. godine jeromonah manastira Kosijerevo Teofan Bejatovi\u0107. Jeromonah Teofan Bejatovi\u0107 ba\u010den je u jamu Vranja\u010da na Vra\u0107anovi\u0107ima. Jeromonah Teofan rodom je iz sela Bode\u017ei\u0161ta, op\u0161tina Gacko. Sava Kova\u010devi\u0107 je naredio da se uhapsi paroh Vu\u010dedolski (Banjani) Vaso Popovi\u0107. Paroh Vu\u010dedolski uhap\u0161en je kod Gacka, a ubijen na Bogojavljenje 1942. godine kod Nik\u0161i\u0107a. Po ubistvu, njegovo tijelo je ba\u010deno u jamu u Gornjem polju kod Nik\u0161i\u0107a.
\nPo nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a ubijen je na Blagovijesti 1942. godine jeromonah Gavrilo Dabi\u0107 iz manastira \u017dupa kod Nik\u0161i\u0107a. Njegovo unaka\u017eeno tijelo na\u0111eno je u jami Plo\u010da kod Dragovolji\u0107a.<\/p>\n

Na Jovanjdan 1942. godine ubijen je po nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a u Banjanima jerej manastira Kosijerevo Risto Jaramaz.<\/p>\n

Po nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a ubijeni su u februaru 1942. godine sve\u0161tenomonasi iz manastira Du\u017ei u Trebinjskoj \u0160umi: otac Nikolaj \u2013 jeromonah manastira Du\u017ei, otac Evgenije monah manastira Du\u017ei, otac Petar monah manastira Du\u017ei, otac Mihajlo monah manastira Du\u017ei. Po\u010detkom marta 1942. godine ubijen je po nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a kod sela Brani do \u0111akon iz manastira Du\u017ei Damjan Zotovi\u0107.<\/p>\n

Sistematskim ubijanjem sve\u0161tenomonaha SPC \u2013 Eparhije Zahumsko \u2013 Hercegova\u010dke u januaru, februaru i martu 1942. godine od strane Save Kova\u010devi\u0107a i njegove teroristi\u010dke grupe, \u017eelio se posti\u0107i cilj: Uni\u0161tenje nacionalnog i duhovnog (svetosavskog) identiteta Srpskog naroda.<\/p>\n

Pored ubijanja sve\u0161tenika Srpske pravoslavne crkve, Sava Kova\u010devi\u0107 hladnokrvno nasr\u0107e i na svoje krvne srodnike Kova\u010devi\u0107e. On je naredio 15. januara 1942. godine da se pobiju na Grahovu njegovi srodnici: Kova\u010devi\u0107 Novica, sudija iz Nik\u0161i\u0107a, Kova\u010devi\u0107 Bla\u017eo, u\u010ditelj iz sela Spila, Kova\u010devi\u0107 Marko, zemljoradnik iz sela Spila, Kova\u010devi\u0107 Mirko, zemljoradnik iz sela Spila\u2026<\/p>\n


\nDimitrije Bulaji\u0107 i Dragica Pravica<\/p>\n

Srbi iz Ljubomira nisu znali ko im dolazi u februaru 1942. godine. Po nare\u0111enju Save Kova\u010devi\u0107a njegovi komunisti hvataju Srbe zemljoradnike iz sela Ljubomira i dovode na Rada\u010dki brijeg, 27. februara 1942. godine. Na Rada\u010dkom brijegu hladnokrvno su ubijeni pred svojom rodbinom i kom\u0161ijama od strane komunista: Ateljevi\u0107 Pajo, Budni\u0107 Trivko, Le\u010di\u0107 Milovan, Le\u010di\u0107 Gavrilo, Kova\u010d Jovo, Kova\u010d Branko, Kova\u010d Janko, Kova\u010d Rade, Kova\u010d Veljko, Kova\u010d Vidak, Kova\u010d Gojko, Kova\u010d Du\u0161an, Ka\u0161ikovi\u0107 Krsto, Ka\u0161ikovi\u0107 Nikola, Mijanovi\u0107 Krsto, Mili\u0107 Pajo, Popovac Rade, Su\u0161i\u0107 Pero, Soraji\u0107 Trivko, Soraji\u0107 Pero, Toma\u0161evi\u0107 Obrad.<\/p>\n

Po ubistvu Srba \u2013 zemljoradnika iz Ljubomira, Dragica Pravica prilazi mrtvim Srbima i svakom od njih puca iz pi\u0161tolja u glavu. Sava Kova\u010devi\u0107 i Dragica Pravica o\u017ealo\u0161\u0107ene Srbe prisiljavaju da pored ubijenih Srba igraju i pjevaju.
\nSava Kova\u010devi\u0107 je naredio da se krajem februara 1942. godine dovede iz trebinjskog sela Tvrdo\u0161 putar Vaso Popov\u010devi\u0107. Vaso Popov\u010devi\u0107 je uspio da pobjegne usta\u0161ama sa Pridvora\u010dke jame 23. juna 1941. godine. Sava Kova\u010devi\u0107 nije htio da usli\u0161i molbu Du\u0161ana Popov\u010devi\u0107a i Rista Ru\u017ei\u0107a, da pusti na slobodu Vasa Popov\u010devi\u0107a. Ono \u0161to nisu uspjele da urade usta\u0161e na Pridvora\u010dkoj jami 1941. godine, uradio je u trebinjskoj Lastvi Sava Kova\u010devi\u0107 \u2013 hladnokrvno je ubio svjedoka genocida na Pridvora\u010dkoj jami, putara Vasa Popov\u010devi\u0107a. Njegovo tijelo preneseno je iz Lastve na Petrovdan 1942. godine i sahranjeno u pravoslavno groblje sela Tvrdo\u0161.<\/p>\n

Vlado \u0160egrt po\u010dinio brojne zlo\u010dine nad srpskim narodom Hercegovine<\/p>\n

\u201eBilo je mo\u017eda previ\u0161e strijeljanja\u2026 Ja to iz sada\u0161nje perspektive razmi\u0161ljam, ali iz onda\u0161nje mo\u017eda i nije, no je trebalo jo\u0161 vi\u0161e.\u201c (dio izjave Vlada \u0160egrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju)
\nZemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske \u010dete, komandant bataljona Luka Vukalovi\u0107, komandant zloglasnog Prvog hercegova\u010dko \u2013 crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bile\u0107a) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideolo\u0161ki motivisanih boraca sa prostora nik\u0161i\u0107kog, trebinjskog i bile\u0107kog sreza. Sude\u0107i po rije\u010dima Tripa \u0160arenca, \u010dlana Okru\u017enog komiteta KPJ za sjevernu Hercegovinu, borba protiv \u010detnika, \u201ebila je prvenstveni i isklju\u010divi zadatak\u201c Prvog udarnog bataljona. Ova jedinica po\u010dinila je brojne zlo\u010dine nad srpskim narodom Hercegovine, a posebno na prostoru Gacka i Nevesinja.<\/p>\n

\"vlado-segrt\"
\nVlado \u0160egrt: \u201eTrebalo je ubijati vi\u0161e\u2026\u201c<\/p>\n

\u201eKada su osu\u0111enike postavili uza zid, Vule Okiljevi\u0107 je po\u010deo da se krsti. To je vidio Vlado \u0160egrt, pa je cepte\u0107i od bijesa viknuo: Udri toga \u0161to se krsti, ku\u010dka mu Boga jebem!\u201c Poslije ovog strijeljanja oko mrtvih ljudi uhvatilo se kolo, u koje su morali da u\u0111u i bliski srodnici \u017ertava. (M. Okiljevi\u0107 o strijeljanju Srba u selu Jasenik, 03.04.1942.)
\nSavo Skoko navodi da je vi\u0161e ubistava srpskih civila Vlado \u0160egrt vr\u0161io li\u010dno, iz blizine, kao npr. kada je ubio Obrena Glogovca u nevesinjskom kraju. Vlado \u0160egrt je po\u010dinio zlo\u010din i u miru, 1945. godine, kada je naredio da se 13 Srba odvede iz zatvora u Trebinju i ubije. Oni su ba\u010deni u jamu \u010cekalica kod Vu\u010dijeg Dola.<\/p>\n

Skoko navodi da je u tom periodu, od ukupnog broja od partizana ubijenih nedu\u017enih hercegova\u010dkih Srba bilo 38. \u017eena i djevojaka.
\nPo\u010detkom februara 1942. godine Vlado \u0160egrt dolazi iz Baljaka (Bile\u0107a) u selo Brata\u010d \u2013 op\u0161tina Nevesinje. Jedinica pod njegovom komandom po\u010dinila je i ova ubistva. Da nije rije\u010d o pretjerivanju ni proizvoljnom odnosu prema \u017ertvama represije i terora partizanskih \u201ekaznenih ekspedicija\u201c u Hercegovini 1942. godine, nave\u0161\u0107emo imena spomenutih \u017eena i djevojaka:<\/p>\n

U Bile\u0107kom srezu ubijene su: Mijanovi\u0107 Jela, Vukoje Dragica, Sud\u017eum Kata, Bo\u0161njak Ilinka, Biberd\u017ei\u0107 Stana, Biberd\u017ei\u0107 Vasa.
\nU Trebinjskom srezu: Stija\u010di\u0107 Petrana, Babi\u0107 Stoja, Mijanovi\u0107 Petra, Gudelj Mila, Vukalovi\u0107 Draga, Vu\u010dkovi\u0107 An\u0111a, D\u017eod\u017eo Ru\u017eica, Putica Kosa, Bubalo Anka, Bulaji\u0107 Ljubica, Pid\u017eula Anka, nepoznata \u017eena iz Konavala.
\nU Nevesinjskom srezu: Vu\u010dkovi\u0107 Mileva, Tepuri\u0107 Stana, \u010cupkovi\u0107 Natalija, \u017dedijar Stojanka, \u0110eri\u0107 Krstinja, Mari\u0107 Milica (Milica je bila trudna. Ubijena je marta 1942, zato \u0161to je bila ro\u0111ena sestra Petra Samard\u017ei\u0107a, jednog od najistaknutijih vo\u0111a junskog ustanka protiv usta\u0161a u Hercegovini 1941 godine), \u0160arenac Jovanka, \u0160arenac Stana (posljednje dvije ubijene u svojoj ku\u0107i od bombe koju su ubacili \u0160egrtovi \u201eproleteri\u201c 20. 02.1942)
\nU Stola\u010dkom srezu: Belovi\u0107 Sofija,
\nU Gata\u010dkom srezu: Mu\u010dibabi\u0107 Jela (u potiljak joj iz pi\u0161tolja pucala partizanka Ljubica Ivkovi\u0107), bila te\u0161ko ranjena i nepokretna, kasnije ubijena krampom, Guzina Leposava (Ljubica Ivkovi\u0107 je te\u0161ko ranila, ali je pre\u017eivjela), Gruba\u010di\u0107 Darinka, Vi\u0161njevac Sava, Zelenovi\u0107 Tonka, Milinkovi\u0107 Mioljka, Nikoli\u0107 Stana, Nikoli\u0107 Jovana, Dumni\u0107 Bo\u017eana, Ili\u0107 Anica, Todorovi\u0107 Rista.
\nU Konji\u010dkom srezu: Lakato\u0161 Suzana.
\nSpisak ubijenih nije potpun.
\nPo\u010detkom marta 1942. godine ubijena je Vida Tepuri\u0107 iz sela Batkovi\u0107i (Nevesinje) majka \u0161estorice sinova: Sava, Novice, Du\u0161ana, An\u0111elka, Milana i Gojka i tri k\u0107eri: Ljubice, Dragice i Milice. Vlado \u0160egrt je li\u010dno ubio u Zaseoku sela Grabovica \u2013 \u017dunovina po\u010detkom marta 1942. godine i starca Jova Tepuri\u0107a, supruga Vide Tepuri\u0107.<\/p>\n

Ono \u0161to je Vlado \u0160egrt radio u Nevesinju februara i marta 1942. godine, nastavljeno je i pred sam kraj rata, 14. februara 1945. godine. Njegova Deseta hercegova\u010dka \u201eudarna\u201c brigada strijeljala je 15. mladih djevojaka \u2013 Nevesinjki, na osnovu la\u017enih optu\u017ebi i spiskova koje je jedna partizanska \u201eobavje\u0161tajka\u201c dostavila \u0161efu OZN-e Desete hercegova\u010dke \u201eudarne\u201c brigade. Tada je ubijena i maloljetna (sedamnaestogodi\u0161nja) k\u0107erka Jele Mu\u010dibabi\u0107 \u2013 Rajka. \u201eUdarnici\u201c su tada strijeljali i sljede\u0107e djevojke:
\nZoru Kova\u010devi\u0107, Nataliju Guti\u0107, Dragicu Vasiljevi\u0107, Ljeposavu Grahovac, Zagorku Kolak, Smilju Gudelj, Zoru \u010colovi\u0107, Dragu Vukoti\u0107, Milicu Bjelicu, Jovanku Burlicu, Rajku Bana\u0161evi\u0107, Boriku Te\u0161anovi\u0107, Milicu Vu\u010dini\u0107, Desanku Milo\u0161evi\u0107. Po ubistvu navedenih srpskih mu\u010denica, sve su sahranjene u porti srpske pravoslavne crkve u Nevesinju.
\nPrema novijim saznanjima (Izjava Gojka Tepuri\u0107a za Ve\u010dernje novosti 2010. godine) tada su jo\u0161 ubijene i: Jovanka Ivani\u0161evi\u0107, Desanka Vasiljevi\u0107, Du\u0161anka Guti\u0107 i Jovanka Samard\u017ei\u0107.<\/p>\n

Ideali i dr\u017eava za koju su se borili (i ubijali) navedeni partizani \u2013 komunisti, bespovratno su nestali, vrijeme i noviji doga\u0111aji prevazi\u0161li su ih. Takozvani \u201enarodni heroji\u201c koje je progla\u0161avalo tada\u0161nje rukovodstvo KPJ pokazalo se da imaju i drugo lice, i to vrlo nezgodno, sa stanovi\u0161ta nacionalno svjesnog dijela srpskog naroda \u2013 zlo\u010dina\u010dko. Doga\u0111aji koje je rukovodstvo KPJ ozna\u010dilo kao \u201elijeva skretanja\u201c nisu ni\u0161ta drugo ve\u0107 zlo\u010din prema srpskom narodu.<\/p>\n

Sticajem istorijskih okolnosti, po\u010dinioci ovih zlodjela na\u0161li su se na strani pobjednika, i za svoje zlo\u010dine nikada nisu odgovarali, ve\u0107 naprotiv, progla\u0161eni su za tzv. \u201enarodne heroje\u201c pa \u010dak i onog dijela srpskog naroda koga su ubijali.<\/p>\n

Zbog po\u010dinjenih zlo\u010dina nad srpskim narodom, kome su i sami pripadali, oni ne mogu nositi epitet \u201enarodni heroji\u201c jer za svoja zlodjela nisu nikada odgovarali, a zlo\u010din nikada ne zastarijeva. U vrijeme SFRJ, svako druga\u010dije mi\u0161ljenje o tim doga\u0111ajima i li\u010dnostima bilo je strogo ka\u017enjavano, i stoga nije postojala mogu\u0107nost osude komunisti\u010dkih zlo\u010dina, kao i odgovornih za te zlo\u010dine.<\/p>\n

U zemljama Evropske unije po\u0161tuje se Rezolucija Savjeta Evrope o osudi zlo\u010dina komunisti\u010dkih re\u017eima. Ovu rezoluciju trebaju da usvoje sve zemlje \u2013 budu\u0107e \u010dlanice. I ruska Dr\u017eavna duma osudila je zlo\u010dine iz staljinovog vremena. Istorija bi trebala biti napisana istinitim \u010dinjenicama, bez obzira na to da li to nekome odgovara ili ne odgovara, zbog politi\u010dkih ili li\u010dnih razloga, pogotovo danas kada je od tih doga\u0111aja pro\u0161lo vi\u0161e od 71. godinu.<\/p>\n

U narodu se ka\u017ee: \u201eIstina je Bogu mila\u201c. Istina o ovim mu\u010denicima mo\u017ee da nas sa\u010duva od podijela. Istina o teroru nad pravoslavnim Srbima i Srpkinjama Hercegovine u vremenu Drugog svjetskog rata treba da ugleda svjetlost dana. Posebno iz razloga da budu\u0107e generacije ne ostanu u tami neistine i zaborava.<\/p>\n

Izvor: Slobodna Hercegovina<\/p>\n

Novi gvozdeni puk<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Partizanska ubistva nisu vr\u0161ena tajno, bez svjedoka, ve\u0107 naprotiv, tu je rije\u010d o teatralnim ubistvima, sa puno svjedoka, svojevrsnom \u201epublikom\u201c. (Rada\u010dki brijeg na Ljubomiru, Jasenik kod Gacka\u2026). Akteri tih zlo\u010dina nisu se skrivali, ve\u0107 isticali u ubijanju srpskih civila, \u0161to je ratni zlo\u010din bez presedana u istoriji Hercegovine. Ovi zlo\u010dini su ranije tuma\u010deni da su […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12248,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[42,10],"tags":[57],"class_list":["post-12246","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istorija","category-news","tag-istorija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12246"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12251,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12246\/revisions\/12251"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}