{"id":2847,"date":"2014-07-23T12:37:14","date_gmt":"2014-07-23T10:37:14","guid":{"rendered":"http:\/\/mokrolive.info\/?p=2847"},"modified":"2014-07-23T12:37:14","modified_gmt":"2014-07-23T10:37:14","slug":"na-glasincu-otkriveni-skeleti-drvena-arhitektura-praistorijska-keramika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mokrolive.info\/?p=2847","title":{"rendered":"Na Glasincu otkriveni skeleti, drvena arhitektura i praistorijska keramika"},"content":{"rendered":"

Glasinac je jedan od najstarijih urbanih lokaliteta na podru\u010dju Balkana i jugoistoka Evrope. Arheolozi i istori\u010dari svrstavaju ga me\u0111u najzna\u010dajnija praistorijska podru\u010dja evropskog kontinenta, pa je po njenu nazvana \u010ditava jedna epoha praistorijskog \u017eivota ljudi, tzv. Glasina\u010dka kultura.<\/p>\n

Na podru\u010dju Glasinca postojale najstarije ilirske zajednice na Balkanu. U srednjem vijeku tu su se ukr\u0161tali karavanski putevi, ali su prva arheolo\u0161ka istra\u017eivanja zapo\u010deta tek nakon \u0161to su prona\u0111ena kultna “glasina\u010dka kolica” prilikom izgradnje puta preko Glasina\u010dkog polja prema Rogatici. Rije\u010d je o jedinstvenom nalazu koji poti\u010de s po\u010detka \u017eeljeznog doba, koji je skrenuo pa\u017enju svjetske javnosti na bogastvo kulturnog naslje\u0111a na ovom podru\u010dju. Publikacija ovih nalaza podstakla je druge istra\u017eiva\u010de starina na otkopavanja, a potom je Zemaljska vlada uzela eksploataciju u svoje ruke. Kustos sarajevskog muzeja Dr. \u0106iro Truhelka prou\u010davao je gromile na Glasincu i u okolini od 1880. godine, a potom je uslijedio niz arheolo\u0161kih istra\u017eivanja do 1911. godine. U novije vrijeme istra\u017eivanjem pro\u0161losti Glasinca bavili su se Borivoj \u010covi\u0107, Blagoje Govedarica i drugi arheolozi.<\/p>\n

Prije dvije godine ekipa arheologa iz Republike Srpske, otpo\u010dela je nova iskopavanja i za\u0161titu na\u0111enih eksponata na Glasina\u010dkom polju, a ponukani onim \u0161to su do sada otkrili odlu\u010dili su svoja istra\u017eivanja pro\u0161iriti i na druga podru\u010dja op\u0161tine Sokolac, kao \u0161to su “Klisura” na Kadi\u0107a brdu kod Kne\u017eine i pe\u0107ina “Podlipa” na istom lokalitetu. U proteklih 30 dana ekipa arheologa boravila je na lokalitetu Crkvina na Glasina\u010dkom polju, uz magistralni put Podromanija – Rogatica i nastavila istra\u017eivanje zapo\u010deto u ljeto pro\u0161le godine.<\/p>\n

“Ove godine radimo isto\u010dno od apside prostor nekropole i zapadno. Interesantno je da smo otkrili i plitko ukopane grobove koji pripadaju 16. vijeku. Otkrili smo jedan dje\u010diji skelet sa nalazom turske ak\u010de iz 16. vijeka. Zna\u010di da je ovo postalo nekakvo kultno mjesto od praistorije do danas. Imamo praistorijske tumule. <\/p>\n

Upravo ove godine smo istra\u017eili jedan praistorijski tumul, pa imamo sve od 17, 18. i 19. vijeka, a evo i u 21. imamo lokalno groblje na ovom lokalitetu. U ovogodi\u0161njoj kampanji otkrili smo daleko vi\u0161e ostataka drvene arhitekture iz grobova. To su \u010ditave oblice od bijelog bora koje su o\u010duvane prakti\u010dno kao da su ju\u010de stavljene u grob, a ne da su stare 600 godina. Ne\u0161to manje novca smo otkrili nego pro\u0161le godine, ali smo otkrili daleko ve\u0107i korpus grobova koji \u0107e dalje poslu\u017eiti antropolozima da izvala\u010de svoju pri\u010du o \u017eivotu u srednjem vijeku. Na brdu iznad Crkvine otkrili smo jednu manju nekropolu pod tumulima pa smo ove godine radili i ve\u0107i tumul. Otkriveni su ostaci pokojnika i obilje praistorijske keramike, rekao je za Info radio Sokolac, arheolog kustos Muzeja u Doboju Aleksandar Ja\u0161arevi\u0107, koji je i lani bio na \u010delu tima koji se bavio za\u0161titnim arheolo\u0161kim iskopavanjima starina na ovom podru\u010dju”, izjavio je Aleksandar Ja\u0161arevi\u0107, arheolog kustos Muzeja u Doboju.<\/p>\n

Pro\u0161le godine ste na ovom lokalitetu otkrili ostatke temelja srednjovjekovne crkve, tkanine i zlatoveza. Kakva je sudbina tog materijala, s obzirom da nemamo ni regionalni muzej, mjesto gdje bi mogli da za\u0161titimo sve te podatke i eksponate koje vi na\u0111ete na Glasincu?<\/p>\n

“Evo drugu godinu za redom Muzej u Doboju, u saradnji sa Muzejom Semberije radi prvenstveno za\u0161titna arheolo\u0161ka iskopavanja na lokalitetu Crkvina, kod Sokoca na Glasina\u010dkom polju. Pro\u0161le godine smo radili ostatke temelja srednjovjekovne crkve iz 14. vijeka, jedan manji dio grobova oko crkve, dok ove godine radimo \u0161iri nastavak istra\u017eivanja na nekropoli pod ste\u0107cima. Materijal sa Glasinca sa prethodnog iskopavanja je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, do 90-tih godina i oni su polagali pravo na to kao centralna institucija i danas ba\u0161tini sav materijal, dok Muzej Doboj trenutno samo privremeno \u010duva materijal sa Glasinca do osnivanja neke Muzejske institucije. Mi stalno govorimo o potrebi osnivanja nekih muzejskih institucija na podru\u010dju isto\u010dnog djela RS, a zapravo mi sem Muzeja Semberije u Bijeljini i Muzeja Hercegovine u Trebinju nemamo nikakvu muzejske institucije koja bi brinula o tome. Da bi se sa\u010duvao materijal mora postojati profesionalni kadar: istori\u010dar, istori\u010dar umjetnosti, arheolozi i konzervatori. Sve to mo\u017ee samo neka jaka muzejska institucija. Na \u017ealost kod nas je Zavod za za\u0161titu kulturno istorijskog i prirodnog naslje\u0111a nema podru\u010dne jedinice, tako da moramo raditi na nekoj institucionalizaciji \u010ditave muzejske struke posebno na sarajevsko-romanijskoj regiji”.<\/p>\n

Iako su od davnina postojale legende da se na Glasina\u010dkom polju de\u0161avalo mnogo toga u stara vremena, ljudi nisu nastojali u proteklih 100-200 godina da sa\u010duvaju sve te nadzemne eksponate ili ih za\u0161tite na neki na\u010din?<\/p>\n

“Ovo je prvenstveno jedna tu\u017ena pri\u010da o lokalitetu koji je uni\u0161tavan i devastiran u proteklih vi\u0161e od 100 godina. Prva devastacija lokaliteta je po\u010dela krajem devetnaestog vijeka, kada su ste\u0107ci kori\u0161\u0107eni za tamponiranje puta, a najve\u0107a devastacija desila se poslije Drugog svjetskog rata izme\u0111u 1946. i 1947. godine kada je preko 50 odsto nekropole ste\u0107aka minirano, uni\u0161teno i ugra\u0111eno u Zadru\u017eni dom u Bjelosavljevi\u0107ima. Tada su nepovratno uni\u0161teni mnogi ste\u0107ci sa natpisima i ornamentima. Devastacija se na \u017ealost nastavila i dalje sve do 2009. kada su bagerom uni\u0161teni djelimi\u010dno temelji srednjovjekovne crkve. <\/p>\n

Nakon toga je op\u0161tina Sokolac 2013. preduzela finansiranje za\u0161titnih arheolo\u0161kih iskopavanja. Tom prilikom otkrili smo temelje jednobrodne crkve sa pilastrima. Interesantno je da je to prva istra\u017eivana crkva na podru\u010dju srednjovjekovne Zemlje Pavlovi\u0107a. Njih ima vi\u0161e, ali nikada nisu budile pretjeranu pa\u017enju istra\u017eiva\u010da. Obi\u010dno se smatralo da crkveno graditeljstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo tako razvijeno kao u susjednoj Nemanji\u0107koj Srbiji gdje imamo velike manastire, zadu\u017ebine ktitora dok se ovamo zapadno od Drine uglavnom pojavljuju manji. Nemamo tako velike manastire kao \u0161to su Studenica, Gra\u010danica. Imamo uglavnom manje crkvice oko nekropola. Bosanski kraljevi nisu bili poznati kao veliki ktitori zadu\u017ebina. <\/p>\n

Uglavnom su gra\u0111ene manje crkve, grobne kapele, zagrobni mauzoleji, ali one na \u017ealost nikada nisu pretjerano istra\u017eivane, jer u to vrijeme nisu imale bogatog materijala da bi privukle istra\u017eiva\u010de. Ova crkva na Glasincu je interesantna jer je gra\u0111ena po\u010detkom 14. vijeka, najverovatnije kao neka zagrobna crkva lokalnog vlastelina, da bi se u drugoj polovini 14. i u 15. vijeku oko nje obrazovala jedna velika nekropola. Imamo vi\u0161e od hiljadu grobova na ovom brdu. Mi smo istra\u017eili negdje oko 50 grobova, \u0161to nije ni pet odsto ukupne nekropole, ali smo dobili bogat materijal za razumijevanje \u017eivota u srednjem vijeku; prvenstveno trgovine i razmjene. Dalja antropolo\u0161ka istra\u017eivanja vjerovatno \u0107e otkriti elemente, biolo\u0161ke strukture populacije. Kolika je starost bila, koliki je prosje\u010dni vijek \u010dovjeka bio u srednjem vijeku, od \u010dega su bolovali, \u0161ta su radili, kako su se hranili?”, pri\u010da Ja\u0161arevi\u0107.<\/p>\n

Savremena nauka mo\u017ee da odgonetne i da sliku, ustvari da vi slo\u017eite kockice istorijskog mozaika Glasinca u to vrijeme?<\/p>\n

“Kosti su jako bitne. Danas fizi\u010dki antropolozi iz kostiju mogu daleko vi\u0161e izvu\u0107i nego \u0161to arheolozi mogu iz materijala pro\u010ditati. Mogu \u010ditav \u017eivot jedne osobe pro\u010ditati na osnovu kostiju. Interesantno je da na ovom lokalitetu imamo veliku smrtnost djece. Preko 30 odsto skeleta pripada dje\u010dijim, mla\u0111im od pet godina uzrasta. Zna\u010di da je u srednjem vijeku smrtnost djece bila velika. Djeca na\u017ealost nisu dobijala ste\u0107ke jer nisu bili socijalno dorasli odre\u0111enom socijalnom stale\u017eu, ali interesantno je videti polo\u017eaj djece u srednjem vijeku, na osnovu antropolo\u0161ke strukture.<\/p>\n

Kada ka\u017eemo da je crkva bila freskopisana, obi\u010dno zami\u0161ljamo sad neke velike vizuelne slike svetaca i freske, ali ovdje to nije slu\u010daj. Rije\u010d je o metopama, uglavnom, horizontalnim i vertikalnim poljima freskopisanim na malteru. Imamo razli\u010dit spektar boja od \u017eute, crvene, bijele, zelene, plave, ali nema vizuelnih prestava nikakvih likova ili biljnih ornamenata. Crkva je najvjerovatnije bila mauzolejnog tipa, najvjerovatnije nekog velika\u0161a.<\/p>\n

Otkrili smo jedini zidani grob. Grobnica ktitora je otkrivena u crkvi u glavnom brodu pri zapadnom zidu, otkrivena je zidana jedina konstrukcija, gdje je bio polo\u017een najvjerovatnije mu\u0161karac, oko koga je bilo i djece, vjerujemo, \u010dlanova njegove porodice. U kasnijem periodu \u010ditava nekropola je formirana. Zna\u010di \u010ditavo Glasina\u010dko polje pa i \u0161ira regija sahranjivala je svoje pokojnike oko crkve koja je postala neka javna komunalna crkva. Ono \u0161to je bitno da je ovo jedina crkva koja se javlja u pisanim izvorima na podru\u010dju Zemlje Pavlovi\u0107a. Ona se javlja u dubrova\u010dkim izvorima, pet-\u0161est puta, kao “crkva na glasu”, oko “crkve na glasu”. Javlja se mahom na latinskom nazivu jer je pored crkve prolazila srednjevjekovna carina, gdje su trgovci iz Dubrovnika morali da carine robu na Glasina\u010dkom polju, da bi i\u0161li dalje prema Olovu i Srebrenici. <\/p>\n

Zna\u010di svi karavanski putevi prolazili su pored te crkve, tako da je ona postala neki “pejza\u017eni reper” gdje su se trgovci orijentisali kad ka\u017eu “kod crkve na glasu” je carina.”<\/p>\n

U jednom od grobnih mjesta na\u0161li ste ostatake dubrova\u010dkog srebrnog novca, ostatak tkanine i zlatoveza, \u0161to dovoljno govori o ve\u0107 re\u010denom. Poznato da je na podru\u010dju sada\u0161njeg Olova, postojao rudnik srebra i olova i da su trgovci iz Dubrovnika preko Glasinca dolazili na ove prostore.<\/p>\n

“Feudalna mo\u0107 jedne srednjevjekovne porodice zavisila je prvenstveno od trgovine i kontrole rudnika. Tako je i dinastija Pavlovi\u0107 kontrolisala rudnike u Olovu, koji su bili znatan dio prihoda za porodicu pa su ubirali carinu na Glasincu od dubrova\u010dkih trgovaca. Dubrov\u010dani su bili najve\u0107i pokreta\u010di trgovine i razmjene na podru\u010dju srednjovjekovne Bosne, pa je i opticaj njihovog novca bio najve\u0107i. Kad ka\u017eemo Kraljevina Bosna zami\u0161ljamo opticaj bosanskog novca, ali to nije ta\u010dno. Najve\u0107i opticaj je imao dubrova\u010dki novac koji je bio naj\u0161ire rasprostranjen, bila je neka univerzalna moneta tog doba, kao \u0161to je danas euro. To je bio dubrova\u010dki dinar jer su bosanski kraljevi zapravo kovali svoj novac u Dubrovniku tako da smo na\u0161li nekoliko primjera dubrova\u010dkog srebrnog novca. On je kovan od druge polovine 14. do prve polovine 15. vijeka.<\/p>\n

Zlatovez, ostatak tkanine tako\u0111e, najvjerovatnije poti\u010du iz Dubrovnika ili Venecije. To je luksuzna no\u0161nja, luksuzni tekstil koji je kupljen na primorju. Pretpostavljamo da je neki lokalni plemi\u0107 ili trgovac, koji je to mogao sebi da priu\u0161ti, bio sahranjen sa takvom odje\u0107om.”<\/p>\n

“Ono \u0161to je interesantno je, da su ovdje kra\u0161ki uslovi na terenu o\u010duvali tu drvenu arhitekturu grobava i taj tekstil, tako da mo\u017eemo i da rekonstrui\u0161emo i te neke pogrebne obi\u010daje, kako je izgledao sanduk, kako su polagali pokojnike, kakva je no\u0161nja bila… Prona\u0111en je i dobar dio nakita. Rije\u010d je o najvjerovatnije djelovima nau\u0161nica i djelovima igle. Nau\u0161nice su ra\u0111ene od srebra sve, sa tri jagode. Veoma, veoma luksuzni nalazi koji poti\u010du iz lokalnih ili radionica bli\u017ee primorju ili Hercegovini, gdje imamo sli\u010dan materijal.”<\/p>\n

Koliko \u0107a vam biti potrebno vremena da napravite kona\u010dnu sliku, da to sve ispitate i do\u0111ete do pisanih rezultata i da li vam je neophodna saradnja sa drugim slu\u010dnim institucijama; prvenstveno Muzeja u Dubrovniku, Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Muzeja u Be\u010du ?<\/p>\n

“Svi pisani dokumenti vezani za srednjovjekovnu Bosnu, prvenstveno za Glasinac poti\u010du iz Dubrvnika. To je jedina arhiva koja je nama u blizini sa\u010duvana, jer bosanska arhiva, bosanskih kraljeva spaljena je poslije osvajanja Osmanlija u Bosni, tako da mi imamo samo tu jedinu pri\u010du, korespodenciju koja je ostala u Dubrovniku. Nedostaje nam ova druga – na\u0161a lokalna tako da se moramo oslanjati samo na pri\u010du iz Dubrovnika koja je veoma dobro publikovana i objavljena. Tu imamo \u010ditav korpus dokumenata srednjovjekovnih. Iz Be\u010da je to ne\u0161to manje. To je uglavnom vezano za neke vite\u0161ke turnire i bosanske kraljeve i velika\u0161e, koji za Glasinac nisu toliko ni bitni. Sav pokretni arheolo\u0161ki materijal sa Glasinca \u010duva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Po\u010dev od iskopavanja krajem 19. vijeka i velikih nau\u010dnih pionira kao \u0161to su; \u0106iro Truhelka, Mihovil Mandi\u0107, \u0110or\u0111e Stratimirovi\u0107 itd… Dok se ne\u0161to manje materijala od pro\u0161le godine \u010duva Muzej u Doboju, ma da moram ista\u0107i da je to samo privremeno deponovanje materijala u muzeju Doboj, do osnivanja neke lokalne muzejske institucije.”<\/p>\n

Populacije kulture su se mijenjale, ali po\u0161tovanje nekih kultnih svetih mjesta ostalo je zabilje\u017eeno kroz tradiciju hiljade i hiljade godina. Prva zabilje\u017eena bitka u pisanim izvorima je takozvana “bitka na Glasincu” koja se desila 1391. kada je kralj Dabi\u0161a pobijedio turske odrede koji su logorovali na Glasincu. Postoji indicija da je tad 1391. \u010dak i crkva na Glasincu spaljena jer su kasnije grobovi 15. vijeka presjekli zidove te crkve, \u0161to zna\u010di da je ona bila u nekom ru\u0161evnom stanju i da je ta godina bila ovako presudna. Iz pisanih izvora saznajemo da su Turci logorovali na Glasincu i najvjerovatnije da su oni tad i spalili tu crkvu koja je kasnije mo\u017eda djelimi\u010dno obnovljena, a mo\u017eda i nije nikada, ali je postala neko kultno mjesto sahranjivanja, do \u010duvene bitke kod \u0160enkovi\u0107a 1878. godine gdje su bosanski begovi pru\u017eili posljednji otpor okupaciji Austrougarske vojske, kada su pobije\u0111eni u bici na \u0160enkovi\u0107ima. Tada je podignut jedan veliki spomenik na Crkvini austrougarskim vojnicima. To je bio monumentalan i impresivan spomenik, koji je miniran poslije Drugog svjetskog rata. Uni\u0161ten je upotpunosti. Danas su ostali ostaci temelja i par kamenova koji su bili ugra\u0111eni. Iako je simbol nekog okupatora, bio je arhitektonsko \u010dudo tog doba i i zna\u010dajan detalj iz istorije Glasinca i trebalo ga je sa\u010duvati. Znamo kulture i populacije, ljudi se mijenjaju, ali ne treba dozvoliti uni\u0161tenje svega \u0161to su ti ljudi ostavili. Zna\u010di Glasinac je bogat, imamo bogate ornamentisane ni\u0161ane, koji su monumentalni i svjedo\u010danstvo o nekim ljudima iz pro\u0161losti koji su zivjeli tu, pa do ste\u0107aka, gromila… sve su to neki ostaci ba\u0161tine koju mi moramo istra\u017eivati i \u0161tititi.”<\/p>\n

Ko vas finansijski poma\u017ee? Jasno je da vas nosi ljubav prema poslu arheologa i entuzijazam da \u0161to vi\u0161e doprinesete toj oblasti istra\u017eivanja, ali je neophodna i materijalna podr\u0161ka?<\/p>\n

“Va\u017eno je raditi ono \u0161to volite. Ako ne\u0161to volite bi\u0107ete najbolji, ali novca ima. Odvajanja za kulturu nisu velika, samo treba ravnomjerno rasporediti novac. \u010cesto ljudi zami\u0161ljaju da su za arheolo\u0161ka istra\u017eivanja potrebne neke velike pare. To je nekih 15 do 20.000 KM gdje mo\u017eemo posti\u0107i stvarno velike i fascinantne rezultate i prezentovati jednu op\u0161tinu. Evo drugu godinu zaredom op\u0161tina Sokolac finansira ovo istra\u017eivanje. <\/p>\n

Prvu godinu je finansirala samostalno, drugu godinu sa Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica kroz regionalni projekat “O\u010duvanje identiteta i kulturne ba\u0161tine”. To nisu velika srestva, ali su jako bitna za prezentaciju op\u0161tine posebno u ovom slu\u010daju \u0161to je rije\u010d o ste\u0107cima i jednom specifi\u010dnom vidu materijalne kulture koji je karakteristi\u010dan za neke na\u0161e zemlje; hajde da ka\u017eemo za BiH najkarakteristi\u010dnija, mada se javljaju i u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zajedno su u\u0161le na nacionalnu listu za UNESKO, ali su oni neka karakteristika BiH po formama brojnosti, ornamentima i postoje kao neka na\u0161a lokalna karakteristika bitna i za svjetsku ba\u0161tinu, ali op\u0161tinu Sokolac koja ima jednu takvu nekropolu u Luburi\u0107a polju, nadomak Sokoca svrstanu na listu od 30-setak nekropola koje \u0107e biti uklju\u010dene u svjetsku ba\u0161tinu.”<\/p>\n

Ho\u0107ete li se zadr\u017eati samo na ovom lokalitetu, ili \u0107e te, ukoliko bude novca, po\u010deti da istra\u017eujete i druge nekropole ste\u0107aka kao \u0161to su Luburi\u0107 polju, u selu Grbi\u0107i na mjesnom podru\u010dju Sokolovi\u0107i, na podru\u010dju Kne\u017eine i rubnih sela prema Olovu?<\/p>\n

“Op\u0161tina Sokolac je prili\u010dno bogata ste\u0107cima, pored op\u0161tina Rogatica i Pale koje su najbogatije u isto\u010dnom dijelu RS. Stvarno je dijapazon ste\u0107aka jako veliki i pored nekih nekropola npr. ova na Crkvinama gdje je nalazi vi\u0161e 400 ste\u0107aka, pa do nekih manjih npr. u Kova\u010devom dolu ima ih 50-setak. Svi oni su neke razli\u010dite ornamentike, imaju razli\u010dite tehnike izrade, ali su jako bitne jer govore o toj nekoj socijalnoj dimenziji sahranjivanja u srednjem vijeku. Istra\u017eiva\u0107emo koje to mogao sebi da priu\u0161ti ste\u0107ak, ko su bili klesari, ko su bili kova\u010di, ko ti ljudi koji su uklesavali imena?<\/p>\n

To ba\u0161 istorija ne mo\u017ee da otkrije i tu je arheologija koja mo\u017ee da otkrije \u017eivot obi\u010dnih ljudi, jer istorija vi\u0161e pamti feudalce, vitezove, kraljeve, dok je obi\u010dni svijet nekako zanemaren u istorijskim izvorima. Upravo arheologija poku\u0161ava da rekonstrui\u0161e \u017eivot obi\u010dnih ljudi i zajednice. Nas interesuje \u010ditav socijalni stale\u017e, od onih marginalnih ljudi koji su posmatrani, do nekih visokih feudalaca. Zna\u010di mi mo\u017eemo da na\u0111emo sponu izme\u0111u svih tih ljudi, da ih pove\u017eemo i da vidimo kako se to \u017eivilo u srednjem vijeku, \u0161ta se jelo, kako se jelo, kako se \u017eivilo, kakav je njihov polo\u017eaj bio? \u010citava Glasina\u010dka klutura, kako je ta praistorijska kultura definisana, je stvarno fascinantna. Hiljade i hiljade grobnih tumula, gradina, je tu u okru\u017eenju. Zapravo kada do\u0111ete na Sokolac i na Glasina\u010dko polje na svakom brdu vas ne\u0161to o\u010dekuje, od gradine, do manjeg utvr\u0111enja, od nekropola pod tumulima i ste\u0107cima. Stvarno je prebogato. Danas je ovo ne\u0161to manje naseljeno podru\u010dje, nego kada zamislimo praistoriju. Od praistorije do danas stavrno imamo \u0161irok spektar kultura koje su ovdje \u017eivjele, samo da spomenemo npr. pe\u0107ina “Podlipa” je najpoznatije nalazi\u0161te u isto\u010dnom djelu BiH, iz praistorijskog perioda, paleolitsko, sa nekim tragovima rezbarija, sa nekim crte\u017eima na zidovima, ne\u0161to \u0161to mo\u017eemo nazvati rana umjetnost koja se javlja. To je isto zapo\u010det lokalitet i danas imamo indicije da bi moglo da se nastavi, ali za mene je najinteresantnije jer sam ja prvenstveno praistori\u010dar. Bavim se praistorijskom arheologijom, za mene su najinteresantniji gradine i tumuli, a ovdje ima stvarno velikih gradina, ako \u0161to su Klisura u Kadi\u0107a brdu, kao \u0161to su Ilijak i sli\u010dne.”<\/p>\n

Na ovaj na\u010din nastavljaju se istra\u017eivanja kustosa Zemaljskog muzeja Dr. \u0106ira Truhelke, i drugih iz starije plejade istra\u017eiva\u010da na \u0161irem podru\u010dju Glasinca. s kraja 19. vijeka i Dr. Blagoja Govedarice arheologa novije generacije?<\/p>\n

“Prva arheolo\u0161ka iskopavanja, zapravo arheologija je nastala na Glasina\u010dkom polju 1880. prilikom probijanja puta za Rogaticu, kada su otkrivena ta \u010duvena Glasina\u010dka kolica koja se \u010duvaju u Be\u010du. Tada je nekako ta \u010ditava pri\u010da o arheologiji, o Glasincu krenula da bi \u0106iro Truhelka do\u0161ao osam godina kasnije kao doktor nauka iako je imao samo 22. godine i krenula su ta arheolo\u0161ka istra\u017eivanja, stvarno velikog obima. Tako su BiH i Glasinac u\u0161li u svjetsku arheolo\u0161ku ba\u0161tinu. To su stavrno bili pionirski poslovi za to doba. Istra\u017eeno je nekoliko hiljada tumula, preko hiljadu i po tumula i gradina. To je stvarno bio veliki posao.<\/p>\n

Profesor Govedarica je zapo\u010deo jedan novi vid istra\u017eivanja koji je zaista bio revolucionaran za BiH tada, istra\u017eivanjem Klisure na Kadi\u0107a Brdu kod Kne\u017eine, jednom novom metodologijom. Na\u017ealost sve je to stalo devedeset i prve godine iako su rezultati bili jako obe\u0107avaju\u0107i, na\u0111en je jako bogat materijal na Klisuri, tako da planirano istra\u017eivanje Klisure-Kadi\u0107a brdo, kao jednog od najzna\u010dajnijih praistorijskih lokaliteta za Glasinac. Kolege iz Beograda se isto interesuju za pe\u0107inu Podlipa, tako da \u0107emo neku saradnju sigurno organizovati i sigurno da \u0107emo nastaviti u narednim godinama da istra\u017eujemo bar mjesec dana svake godine na ovim podru\u010djima.”<\/p>\n

Postojala je inicijativa 2008. godine da se na lokalitetu Crkvine na Glasincu gradi pravoslavna crkva, pa se od te ideje na sre\u0107u odustalo. \u0160ta vi ka\u017eete o toj ideji?<\/p>\n

“Mora se po\u0161tovati prvenstveno zakon. Vjerske zajednice imaju svoj zakon po kojima djeluju, ali on ne smije dolaziti u sukob sa za\u0161titom kulturne ba\u0161tine, jer je to sve na\u0161a kulturna ba\u0161tina; pripadnika \u017eivih religijskih zajednica i onih koje vi\u0161e ne postoje. Prvenstveno arheolozi se zala\u017eu za konzervaciju temelja, njihovo izdizanje na nekih metar – metar i po, da se vidi da su tu postojali ostaci crkve, ali ne i da se gradi crkva preko starih temelja. Mo\u017ee da se gradi izvan zone za\u0161tite, mo\u017ee da se gradi ili kapela ili neka crkva. To ostavljamo na vjerskim zajednicama, u ovom slu\u010daju, srpskoj pravoslavnoj crkvi da odredi \u0161ta joj je \u010diniti, \u0161ta smatra da joj je u redu. Iako je ona vlasnik \u010ditave zemlje i nekropole to zapravo ne daje za pravo nikome da uni\u0161tava ili o\u0161teti tako va\u017ean objekat. Prosto to je spomenik kulture ove dr\u017eave RS i BiH i moramo se malo pa\u017eljivije odnositi prema njemu. Zna\u010di bilo bi dobro i za srpsku pravoslavnu crkvu da se konzerviraju temelji, da se ka\u017ee da je tu postojala crkva u 14. vijeku koja ima neki kontinuitet do danas, ali da se pored gradi kapela ili krst koji bi ozna\u010dio taj sakralni prostor. Protiv smo toga da se na temeljima starijih objekata grade novi, po\u0161to se uglavnom ne po\u0161tuju pravila u toj oblasti \u0161to smo jako \u010desto vidjeli poslije posljednjeg rata, tako da danas imamo konake u manastirima sa PVC- stolarijom, sa nekim modernim materijalima kojima zapravo i nije mjesto u takvom srednjovjekovnom ambijentu. Isto je rije\u010d i kada se radi o d\u017eamijama i katoli\u010dkim crkvama. Zna\u010di mora se po\u0161tovati duh vremena u kome su one izgra\u0111ene. Ne smije se koristiti beton, \u0161to danas obo\u017eavaju.”<\/p>\n

Je li ovaj arheolo\u0161ki lokalitet na Glasincu zakonom za\u0161ti\u0107en od udara razli\u010ditih gra\u0111evinara, koji ne poznaju ili ne\u0107e po\u0161tuju taj dio istorije. \u0160ta je potrebno preduzeti da bi bio za\u0161ti\u0107en?<\/p>\n

“To je najve\u0107i problem sa na\u0161im zakonom. Zapravo zakon ka\u017ee da su gra\u0111evinari du\u017eni da obavijeste Zavod za za\u0161titu kulturno-istorijskih spomenika prije po\u010detka radova. \u010cesto se pitaju za\u0161to bi oni morali to uraditi ako im to ide na \u0161tetu? Zna\u010di mora se promijeniti zakon gdje dozvolu za bilo kakve gra\u0111evinske radove prvo treba tra\u017eiti od Zavoda koji bi provjerio da li postoji tu neki lokalitet ili ne, kako bi se dalje mogli vr\u0161iti bilo kakvi urbanisti\u010dki radovi ili gradnja kamenoloma. Uglavnom kamenolomi uni\u0161tavaju \u010ditava brda i srednjovjekovna utvr\u0111enja. To je najve\u0107i kulturni genocid koji se kod nas de\u0161ava. Zna\u010di moramo promijeniti zakon, ali opet moramo raditi i na svijesti ljudi da je to njihova kulturna ba\u0161tina i da je ne treba uni\u0161tavati. Ovaj lokalitet je za\u0161ti\u0107en kao nacionalni spomenik BiH. On ima neku pravnu formu za\u0161tite, ali to ni\u0161ta ne zna\u010di i dalje se mo\u017ee desiti da on bude uni\u0161ten jer ne postoji adekvatna za\u0161tita.”<\/p>\n

Koja je uloga lokalne zajednice u svemu tome? Sli\u010dnih lokaliteta ima mnogo, posebno na mjesnom podru\u010dju Kne\u017eina i rubnim selima prema Olovu.<\/p>\n

“Svaka op\u0161tina bi trebala uraditi reviziju svakih destak godina da se utvrdi stanje postoje\u0107eg kulturnog dobra. To treba da radi u saradnji sa Zavodom za za\u0161titu kulturnih spomenika kada se pravi neki novi regulacioni plan da bi znali kakvo nam je stanje kulturne ba\u0161tine, da vidimo \u0161ta smo uradili, \u0161ta smo o\u0161tetili, \u0161ta sa\u010duvali i da bi apelovali na za\u0161titi. Naravno, ne mo\u017eemo o\u010dekivati od op\u0161tine da ona \u0161titi kulturnu ba\u0161tinu upotpunosti. Ona mo\u017ee da na vrijeme sprije\u010di uni\u0161tenje i da blagovremeno obavijesti Zavod za za\u0161titu spomenika ukoliko uvidi da je stanje naru\u0161eno.<\/p>\n

Sutra zavr\u0161avamo svoj dio posla za ovu godinu na Glasincu, a idu\u0107e godine opet planiramo najvjerovatnije u julu da radimo. Samnom u timu su; Snje\u017eana Anti\u0107, kustos arheolog iz Muzeja Semberije, Jelena Bulatovi\u0107, arheozoolog iz Beograda, koja radi analizu \u017eivotinjskih kostiju sa lokaliteta i mladi kolega Nikola Kulid\u017ea iz Prijedora”, zaklju\u010dio je Ja\u0161arevi\u0107.<\/p>\n

Autor: Dobrila Abazovi\u0107<\/p>\n

Izvor: www.palelive.com \/ www.opstinasokolac.net<\/p>\n

\"vlatko\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Glasinac je jedan od najstarijih urbanih lokaliteta na podru\u010dju Balkana i jugoistoka Evrope. Arheolozi i istori\u010dari svrstavaju ga me\u0111u najzna\u010dajnija praistorijska podru\u010dja evropskog kontinenta, pa je po njenu nazvana \u010ditava jedna epoha praistorijskog \u017eivota ljudi, tzv. Glasina\u010dka kultura. Na podru\u010dju Glasinca postojale najstarije ilirske zajednice na Balkanu. U srednjem vijeku tu su se ukr\u0161tali karavanski […]<\/p>\n","protected":false},"author":90,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[1,8,10],"tags":[],"class_list":["post-2847","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-vijesti","category-kultura","category-news"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2847","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/90"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2847"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2847\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2847"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2847"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2847"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}