{"id":9257,"date":"2016-02-07T17:16:19","date_gmt":"2016-02-07T16:16:19","guid":{"rendered":"http:\/\/mokrolive.info\/?p=9257"},"modified":"2016-02-11T08:01:47","modified_gmt":"2016-02-11T07:01:47","slug":"istorija-i-porijeklo-najstarijih-porodica-u-selu-jelovci-opstina-pale","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mokrolive.info\/?p=9257","title":{"rendered":"Istorija i porijeklo najstarijih porodica u selu JELOVCI \u2013 Op\u0161tina PALE"},"content":{"rendered":"
\"Zaseok

Jelovci – zaseok Mrginj<\/p><\/div>\n

VU\u010cI\u0106EVI\u0106I, do\u0161li su u Mokro od Sokoca, a daljom starinom su iz Stare Hercegovine. Ima ih danas u Mokrom, Krljama, Pustopolju, Sinjevu, Sumbulovcu, Jelovcima, Palama i rod su im i Gradinci na La\u0111evinama u op\u0161tini Rogatica. Ovi \u0161to su na Pustopolju vele da im je tu prvi do\u0161ao Jovo (1860-1910), a ovi u Sinjevu kao najstarijega svoga pretka znaju Vuka (1850-1934), dok u Sumbulovcu navode Iliju (1864-1925) i njegovog sina Dim\u0161a (1885-1909). Kao Vu\u010di\u0107evi\u0107a danas ih ima jo\u0161 i u rogati\u010dkom naselju Mandra, a stanovali su i u selu Rajkovac (Jasenica), gdje ih je po\u010detkom pro\u0161loga vijeka bilo 12 ku\u0107a, a kako je za njih zabilje\u017eio Borivoje M. Drobnjakovi\u0107, doselili su se tu od Sjenice u Vu\u010dkovicu (gru\u017eanski okrug), a onda za vrijeme vlade kneza Milo\u0161a pre\u0111u u ovo selo, a neke od njih tu zovu jo\u0161 i Jovanovi\u0107i. Stanovali su i u povlenskom selu Okletac (Sokolska nahija) gdje su najstariji rod u tom selu, a oni su do\u0161li sigurno prije 1725. godine iz Tepaca (Drobnjak), gdje znaju da su se zvali Laudanovi\u0107i. Do\u0161la su dva brata Obradin i Vu\u010di\u0107, sa sinovcem Ranisavom, koga su od milja zvali \u201eRane\u201c, a smjestili su se pod Rudinskom Kosom, odakle su se kasnije podijelili u \u010detiri ku\u0107e. Obradin i njegovi mla\u0111i sinovi ostali su tu, stariji njegov sin je oti\u0161ao u Ra\u0111evinu, Vu\u010di\u0107 se spustio dolje bli\u017ee rijeci, a \u201eRane\u201c se nastanio na samom u\u0161\u0107u rijeke. Daljom diobom su popunjavali praznine izme\u0111u sebe, tako da je to danas jedna prava velika mahala, a mnogi su se odatle i iselili, najvi\u0161e u Beograd, Valjevo i U\u017eice. Danas se tu u Oklencu dijele na Obradinovi\u0107e, Vu\u010di\u0107evi\u0107e i Rani\u0107e, a po\u010detkom 20. vijeka tu ih je ukupno bilo 57 ku\u0107a. U rodovnicima i domovnicima arhiva Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, kao najstarije \u010dlanove ove porodice, nalazim Da\u0161u Vu\u010di\u0107evi\u0107 (1858-1926), koja je bila udata za Trivka Raji\u0107a (1850-1908) i udovicu Justinu Vu\u010di\u0107evi\u0107 (1873), njenog sina Mom\u010dila (1891), snaju Olgu Maksimovi\u0107 (1908) i njihovu djecu: \u017darka (1925) i Mirka (1928). Interesantno je spomenuti i to da Marijan Sivri\u0107 navodi da se porodica Vu\u010di\u0107evi\u0107 pominje u Dubrovniku jo\u0161 1657. godine, stim \u0161to se ka\u017ee i to da su oni u Dubrovniku ve\u0107 bili rimokatoli\u010dke vjeroispovijesti, a veli da su tu do\u0161li iz Popova u Hercegovini. Tako\u0111e, prema platnom spisku Srba vojnika iz 1651. godine mo\u017ee se vidjeti da je u parohiji Narta (Slavonija), kao vojnik grani\u010dar te godine slu\u017eio Jurac Vu\u010di\u0107evi\u0107. Isto tako, iz crkvenih izvora mo\u017ee se vidjeti da je ova porodica 1796. godine stanovala i u slavonskoj parohiji Lasovac, gdje se pominje da je stanovao David Vu\u010di\u0107evi\u0107, a u notama od soli za parohiju Sasojevi\u0107i kod Herceg Novog za 1771. godinu, izme\u0111u ostalih se pominje i ova porodica, a konkretno se navodi da je tu u tom periodu \u017eivjela porodica Jova Vu\u010di\u0107evi\u0107a (6 du\u0161a), dok se 1799. godine pominju Jovo (7 du\u0161a) i Nikola Vu\u010di\u0107evi\u0107 (7 du\u0161a), ali mi nije poznato koja je bila njihova krsna slava. Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navodi se Vu\u010di\u0107evi\u0107 Dim\u0161a \u0110or\u0111o iz Bjelogoraca koji je, kako se vidi iz rje\u0161enja br. 51825\/24, dobio 37 dunuma zemlje na podru\u010dju Mokrog. Tako\u0111e, pod rednim brojem 600 i 126\/174 pominje se i njegov ro\u0111ak Vu\u010di\u0107evi\u0107-Gradinac \u0110or\u0111a Marko iz sela Zovik kod Rogatica, a koji je po rje\u0161enju br.20356\/21 dobio 21 dunum i 100m2 zemlje na podru\u010dju Rogatice. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Svi oni slave sv. velikomu\u010denika Georgija-\u0110ur\u0111evdan (6. maj).<\/p>\n

 <\/p>\n

\"Jelovci

Jelovci<\/p><\/div>\n

GAZIVODE, nastanjeni su u \u0106emanovi\u0107ima, Podvitezu, Hoti\u010dini, Repcima, Koranu, Barama, Palama, i td, a vode svoje daleko porijeklo od Drugovi\u0107a sa Njegu\u0161a u Crnoj Gori. Njihov daleki predak se zvao Valac, a on se jo\u0161 oko 1400. godine sa dva svoja brata iselio iz Mostara, te su se naselili prvo na Njegu\u0161ima. Tu su boravili kratko vrijeme, a onda se odatle Valac odselio na Dobrsko selo u Ceklinu (Rije\u010dka nahija), dok mu se jedan brat nastanio na Majstorima, a drugi je pre\u0161ao sa njim u Ceklin. Od Valca su nastale kasnije Sjeklo\u010de (Sjeklo\u0107e) i Jablani u Ceklinu, dok su od brata koji se nastanio na Majstorima tamo\u0161nje Kustudije, a od njih su na Ceklinu kasnije nastale i pomenute Gazivode. Ina\u010de, prezime im je dosta staro jer nalazim da se Gazivode pominju i u kotorskim spomenicima iz 14-16. vijeka, a konkretno se pominje da je prema turskim defterima iz 1523. godine vidljivo da je u selu Gornje Dobro u Ceklinu, ba\u0161tina Gazivoda pre\u0161la u posjed izvjesnog Mustafe. Ina\u010de, po preseljenju u Ceklin, Ceklinjani su ih bratski primili u svoje zakrilje, ali su im se predhodno morali zakleti da \u0107e im u svemu biti vjerni, a oni kao dokaz vjernosti prihvati\u0161e i njihovu slavu Nikoljdan (19. decembar). Otuda je nastala i razlika da neke Gazivode slave Nikoljdan, a neke \u0110ur\u0111evdan, a ovo zaklinjanje na vjernost je upravo posljedica \u010destih zava\u0111ica izme\u0111u Ceklina i Katunske nahije. Na prostor Romanije su do\u0161li dosta davno, a kao najstarijeg pretka pominju Marka Gazivodu (1845-1933), dok ja u rodovnicima i domovnicima arhiva Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, kao najstarije \u010dlanove ove porodice nalazim nadni\u010dara Iliju Gazivodu (1838) koji je \u017eivio tu sa sestri\u010dnom Janjom (1882), te Stanu Gazivodu (1865-1940), koja je bila udata za kazand\u017eiju Vladimira Blagojevi\u0107a (1895). Mogu\u0107e da su oni i povratnici na ove prostore, jer prema turskom popisu od 1468\/69. godine mo\u017ee se vidjeti da je ve\u0107 tada postojalo selo ovakvog imena (Gazivodi\u0107), stim \u0161to je ono ve\u0107 tada bilo potpuno pusto, a bilo je upisano u nahiju Glasinac. Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navode se Gazivoda Gavra Du\u0161an iz \u0106emanovi\u0107a koji je, kako se vidi iz rje\u0161enja br. 5017\/24, dobio 43 dunuma i 100 m2 zemlje na podru\u010dju Pala, Gazivoda Rista Gojko, ro\u0111en 1891. godine, iz \u0106emanovi\u0107a, koji je po rje\u0161enju br.14156\/23 dobio 50 dunuma i 100m2 zemlje na podru\u010dju Pala i Gazivoda Rista Jovo, ro\u0111en 1894. godine, iz \u0106emanovi\u0107a, za koga se samo veli da je dobio zemlju u Vojvodini. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Na na\u0161im prostorima sve Gazivode slave sv. velikomu\u010denika Georgija-\u0110ur\u0111evdan (6. maj).<\/p>\n

 <\/p>\n

JAKOVLjEVI\u0106I, nastanjeni su na Carevim Vodama, Jelovcima, Podvitezu, Barama, Koranu, Palama, i td, a vode porijeklo od Okiljevi\u0107a iz sela Lipnik kod Gacka, a jo\u0161 dalje su od Bijeli\u0107a iz Mulja, a najdalje korijene vuku od Dapkovi\u0107a koji su jo\u0161 u 14. vijeku \u017eivjeli u Cernici kod Gacka. U\u00a0 Mulje su se doselili iz Krtola (Gacko) oko 1650. godine, a onda su pre\u0161li u Lipnik gdje su osnovali novo selo. Kao Okiljevi\u0107a danas ih jo\u0161 uvijek ima u Vu\u010devu, te jo\u0161 nekim selima oko Gacka, u Saicama u Vrhpra\u010di, te selu Toljenak kod Ilija\u0161a. Tako\u0111e, rod su im i Lojovi\u0107i, Grgurevi\u0107i i Milinkovi\u0107i u Lipniku, Vukovi\u0107i u Vu\u010devu i Grguri u Beru\u0161ici. Prema predanju sa\u010duvanom u ovoj porodici, na podru\u010dje Romanije su do\u0161la tri brata: Jakov, Hr\u0161um i Purko koji su u\u010destvovali u ubistvu Smail-age \u010cengi\u0107a 1840. godine. Jakov se naselio u Hoti\u010dinu i od njega su nastali pomenuti Jakovljevi\u0107i, Hr\u0161um na Bu\u0111 i od njega su Hr\u0161umi na Bu\u0111u i u So\u010dicama, a Purko na Glasinac i od njega su Purkovi\u0107i u So\u010dicama. Tako\u0111e, neki vele da im je brat bio i Lako koji se naselio na Sjeme\u0107 kod Rogatice i od koga su tamo\u0161nji Laki\u0107i, ali ako je ovo predanje i ta\u010dno, onda je to razro\u0111avanje me\u0111u njima svakako moralo biti dosta davno. Isto tako, vrijeme njihovog dolaska moralo bi biti mnogo ranije, obzirom da Hr\u0161ume nalazim na na\u0161im prostorima jo\u0161 daleke 1835. godine, \u0161to nedvojbeno govori da je Hr\u0161um ili do\u0161ao prije Jakova i Purka, ili da su svi do\u0161li dosta prije pogibije Smail-age \u010cengi\u0107a. Ina\u010de, Jakov je imao tri sina: Sima, Jova i Sava, a Jovo je bio silan hajduk, koji se odmetnuo u hajduke zbog zuluma koje je svojevremeno \u010dinio Mujaga Oblakovi\u0107, koji je na Palama bio na\u010dinio jedan \u010dardak za ljetovanje. Pred \u010dardakom je bila jedna oskoru\u0161a na kojoj je Mujo bio na\u010dinio vje\u0161ala. \u010cim bi pazarnim danom vidio kakvog vi\u0111enijeg Srbina da ide putem, objesio bi ga. To Jovu dodije, pa se odmetne u hajduke, a hajdukovao je zajedno sa Petrom Granzovom i Ilijom Mirisavljevi\u0107em sa Pala. Od tada \u010dim bi Mujo objesio jednog Srbina njih trojica bi se osvetili na dvadesetorici Turaka. Na kraju, kada je Jovo na Jahorini pogubio sedam bra\u0107e Sara\u010devi\u0107a iz Sarajeva, Mujaga je vidio da je odnio \u0111avo \u0161alu, te je oborio vje\u0161ala i pobjegao u Sarajevo. Ina\u010de, Jakovljevi\u0107a je oko 1925. godine bilo i u selu Guberevac (Kosmaj) 12 ku\u0107a i tu su ih svrstavali u starjeni\u010dku porodicu, a njihov predak Jakov je, kako veli njihovo porodi\u010dno predanje, do\u0161ao tu od U\u017eica. Isto tako, zna\u010dajno je pomenuti da se Jakovljevi\u0107i pominju i u Budimu, jo\u0161 u popisu poreskih obveznika iz 1720. godine (Nedeljko), za koga se precizira da je porijeklom iz Stala\u0107a, dok je dr Aleksa Ivi\u0107 zabilje\u017eio da su 1701. godine komesari sa\u010dinili spisak kapetana du\u017e slavonske granice sa ciljem da se Srbima podijeli zemlja, a me\u0111u tim kapetanima pominje se i Simon Jakovljevi\u0107 u tamo\u0161njem Svinjaru. Tako\u0111e, prema platnome spisku od 1626. godine, u slavinskoj krajini, u tamo\u0161njoj Dubravi je vojvodsku \u010dast izme\u0111u ostalih nosio i Srbin Obrad Jakovljevi\u0107. Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navode se Jakovljevi\u0107 Sima Jovo, ro\u0111en 1884. godine, iz Hoti\u010dine, koji je, kako se vidi iz rje\u0161enja br. 42813\/21, dobio 47 dunuma i 300 m2 zemlje na podru\u010dju Romanije, Jakovljevi\u0107 Sima Tomo iz Hoti\u010dine, koji je po rje\u0161enju br. 43188\/22 dobio 32 dunuma i 900m2 zemlje na podru\u010dju Romanije i Jakovljevi\u0107 Jova Jakov, ro\u0111en 1878. godine, iz Hoti\u010dine, koji je po rje\u0161enju br. 43921 od 14.12.1922. godine dobio 55 dunuma i 800m2 zemlje na podru\u010dju Pala. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Svi oni danas slave sv. prvomu\u010denika i arhi\u0111akona sv. Stefana-\u0160\u0107epandan (9. januar).<\/p>\n

 <\/p>\n

KARI\u0160ICI, nastanjeni su na Hre\u0161i, Jelovcima, Bjelogorcima, Palama, i td, a vode porijeklo od Kosijera u Banjanima. Ima ih jo\u0161 i u selu Zijemlja kod Nevesinja, a daljom starinom i oni su iz Banjana, a zna se da su u Zijemlja pre\u0161li iz sela Gnojnice u Bi\u0161\u0107u kod Mostara prije 1820. godine. Koliko se stare pamti\u0161e u ovoj porodici sje\u0107aju u Jelovce je prvi do\u0161ao Nikola (1855-1946), a u po\u010detku je radio kao \u010div\u010dija na aginskom imanju. U Crnoj Gori ih nalazim da ih je bilo i u Vasojevi\u0107ima, a to prezime su dobili na taj na\u010din \u0161to je jedan od dvojice bra\u0107e primio islam, a drugi nije, zbog \u010dega ih Turci i prozva\u0161e \u201eKari\u0161ici\u201c, \u0161to na turskom jeziku zna\u010di \u201emje\u0161avina.\u201c Da ih ima koji su pre\u0161li na islam je neupitno, jer ih danas kao islamista mo\u017eemo na\u0107i u Bihorskom selu Li\u010dine, a i oni znaju da im je porijeklo od nekuda iz Vasojevi\u0107a, odakle su im se preci doselili u Li\u010dine 1809. godine. Odatle ih je protjerao Meko Li\u010dina, te su pre\u0161li u Trijebine, u sjeni\u010dkoj op\u0161tini. Nalazim ih da su jo\u0161 1848. godine imali i timurd\u017eijsku radnju u Sarajevu, a njen vlasnik je bio Had\u017eibeg Kari\u0161ik. Danas njihovih saplemenika ima dosta i u rogati\u010dkim selima Duljevac, Gu\u010devo, Matino Brdo, te u samom gradu Rogatici, a na podru\u010dju Rogatice svrstavaju se u jedan od najstarijih rodova na tim prostorima, mada nema i pouzdanih dokaza za to. Ina\u010de, iz \u201e\u0160ematizma od 1883. godine\u201c, mo\u017ee se vidjeti da su u tom periodu stanovali i u parohiji Vlasenica. Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navode se Kari\u0161ik P. Milan sa Hre\u0161e, za koga se samo navodi da je dobio 18 dunuma zemlje na podru\u010dju Hre\u0161e i Kari\u0161ik Todor sa Hre\u0161e, koji je dobio 53 dunuma i 400m2 zemlje na podru\u010dju Hre\u0161e. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Svi ostali slave sv. velikomu\u010denika Georgija-\u0110ur\u0111evdan (6. maj).<\/p>\n

 <\/p>\n

\"Jelovci

Jelovci – Zaseok LIPA<\/p><\/div>\n

KRLjA\u0160I, nastanjeni na Lipi, zaseok sela Jelovci, gdje ih je bilo 3 ku\u0107e, a vode porijeklo od Rebrinovi\u0107a iz Ilija\u0161a. Po mjestu u kojem se prvobitno nastanio njihov predak – Krlje u selu Jelovci, njegovi potomci se prozovu Krlja\u0161i. Prema porodi\u010dnom predanju prvi koji je do\u0161ao u Krlje jeste otac od Milana Krlja\u0161a (1845-1931), \u010dije ime na \u017ealost nije ostalo upam\u0107eno, ali se za Milana zna da je imao tri sina – Pera (1878-1948), Milovana i Gavra. Ina\u010de, njihovi preci Rebrinovi\u0107i se zovu jo\u0161 skra\u0107eno i Rebrine, a stanovali su u \u010cubni\u0107ima i Drenovici kod Ilija\u0161a. Tu je nekada davno do\u0161lo pet brata iz trebinjske Lastve (mada neko veli da ih je bilo sedam), gdje su se nekada prezivali Bako\u010di, a od njih petorice su kasnije nastali Rebrinovi\u0107i, Savi\u0107i, Miri\u0107i, Ribari i \u0110uki\u0107i. Trojica bra\u0107e Bako\u010da su kasnije preselili iz Lastve u Kralupe gdje su dobili nova prezimena, a jedan od njih, koji se zvao Jovan, nastanio se u selo Drenovica prije 1825. godine. Radio je kao kirid\u017eija, gonio je konje, i jednoga dana jedan tovar mu se preturi pred ku\u0107om nekog Kubatlije u Ratkovi\u0107ima. On je bio izuzetno vrijedan \u010dovjek i ne htjedne da nikoga zove u pomo\u0107, ali jedan Kubatlija ipak iza\u0111e iz ku\u0107e u namjeri da mu pomogne. Tom prilikom slu\u010dajno mu se na\u0111e ruka u Jovanovim njedrima, te kad pod rukom osjeti kolika su mu rebra ostade vidno za\u010du\u0111en, tako da je kasnije svima govorio da je u Jovana rebro ko \u0161tica u samara. Zbog toga Jovana i prozva\u0161e \u201eRebrin\u201c, a njegove potomke po njemu Rebrinovi\u0107ima. On se prvo bio nastanio u Drenovcu i to prije 1825. godine, a druga dva brata koja su do\u0161la sa njim, i od kojih su nastali Miri\u0107i i Ribari, nastanili su se u susjedna mjesta – Ribari u \u010cifluku, a Miri\u0107i u \u010cekr\u010di\u0107ima. Ina\u010de, Bako\u010di ili Bako\u010devi\u0107i su u Lastvu do\u0161li iz Herceg Novog, ali ih u Herceg Novom vi\u0161e nema, samo je tu ostalo sje\u0107anje na njih u nazivu toponima \u201eBako\u010di\u201c. Otuda su u Lastvu do\u0161li preko Korjeni\u0107a 1689. godine, a danas ih ima i u selu Zajasen kod Nevesinja, gdje su, kako oni vele, do\u0161li zbog siroma\u0161tva iz Slivlja, a tako\u0111e znaju da su i oni do\u0161li preko Korjeni\u0107a. Tako\u0111e, bilo ih je i u Mostaru, te na prostoru Crne Gore, \u201eblizu Korjeni\u0107a,\u201c a interesantno je spomenuti i to da prema navodima Radoslava Gruji\u0107a, porodica Ljubojevi\u0107 koja danas \u017eivi u Po\u010ditelju tako\u0111e ima nadimak Krlja\u0161i. Svi oni slave sv. arhangela Mihaila-Aran\u0111elovdan (21. novembar).<\/p>\n

 <\/p>\n

KUSMUCI, nastanjeni su u paljanskim selima Janjino Brdo, Crni Vrh, Prutine, Jasen, Gornje Pribnje, Dolovi, Jelovci, i td, te u samom gradu Pale, zatim u sokola\u010dkom selu Mi\u010divode (4k), na Bulozima u op\u0161tini Isto\u010dni Stari Grad, rogati\u010dkim selima \u017divaljevi\u0107i, Rasput Njive, Sjeme\u0107, Donje Polje, Gornje Trnovo, Zakomo, Gu\u010devo, i td, te na podru\u010dju Vi\u0161egrada, a prema\u00a0 predanju sa\u010duvanom kod nekih starih pamti\u0161a ove porodice vode porijeklo od Unkovi\u0107a, a novo prezime su dobili tek po dolasku na ove prostore. Da su se tek na ovim prostorima prozvali Kusmuk je nepobitno, obzirom da njihovih prezimenjaka ne mo\u017eemo nigdje drugo prona\u0107i osim na romanijskom platou. Me\u0111utim, ne mo\u017ee se odgonetnuti po \u010demu su to prezime dobili, ali sam mi\u0161ljenja da je ipak rije\u010d o nekom nadimku, a koji je njihov rodona\u010delnik najvjerovatnije imao. Ina\u010de, Unkovi\u0107i su starinom iz sela Rast kod Nevesinja, a jo\u0161 daljom starinom su Biberd\u017ei\u0107i iz Vranjskih. Biberd\u017ei\u0107e i danas mo\u017eemo na\u0107i u selu Dabar kod Ljubinja i vidimo da uistinu slave istu slavu kao i na\u0161i Kusmuci. Ono \u0161to se sa sigurno\u0161\u0107u zna to je, da su Unkovi\u0107i u Rast do\u0161li poslije kuge, i uglavnom su se bavili sto\u010darstvom. Njihovo najdu\u017ee prebivali\u0161te gdje su boravili bila je Zagora u op\u0161tini Ljubinje, gdje se zna da su odvaikad stanovali i gdje su se, tako\u0111e uspje\u0161no bavili sto\u010darstvom. Tu kod \u201eOstanih Dolina\u201c i sada imaju njihove ome\u0111ine, katuni\u0161ta, te jedna \u010datrnja i lokva iz kojih su pili vodu i pojili stoku, a koju su oni svojevremeno sami iskopali, a ta \u010datrnja i lokva i danas se zovu njihovim imenom. Zagoru su napustali u vi\u0161e navrata, da li zbog toga \u0161to su stoku gonili na ispa\u0161u u druge krajeve gdje je ispa\u0161a najvjerovatnije bila bolja, ili zbog turskih zuluma, ali su se na kraju neki od njih ipak ponovo vratili tu da \u017eive, tako da Unkovi\u0107a i danas tu ima i svrstavaju ih u najstarije porodice u tom kraju. Na prostore Romanije Kusmuci su do\u0161li dosta davno, sigurno prije 1800. godine. Po podacima do kojih sam uspio do\u0107i, prvo njihovo stani\u0161te na na\u0161im prostorima je bilo Dub (mjesto kod Ustipra\u010de) u\u00a0 op\u0161tini Rogatica. Lokalitet gdje su se oni tu nastanili po njima je dobilo ime \u201eKusmuci\u201c, \u0161to govori da je ova porodica u to doba bila poprili\u010dno brojna, ali i da su oni bili jedini stanovnici tog mjesta. \u010cifluk na kome su se nastanili bio je u vlasni\u0161tvu Dervi\u0161-bega Sijer\u010di\u0107a iz Gora\u017eda, a doma\u0107in koji mu je obra\u0111ivao zemlju bio je Marko. Mada se ne navodi njegovo prezime iz samog naziva \u010difluka \u201eKusmuci\u201c mo\u017ee se zaklju\u010diti da se zasigurno radi o Marku Kusmuku. Iz istih izvora tako\u0111e se mo\u017ee zaklju\u010diti da je Markova porodica koja je \u017eivjela na pomenutom \u010difluku bila dosta imu\u0107na, te da se uglavnom bavila sto\u010darstvom. Obzirom da je u to vrijeme ogroman broj \u010difluka na na\u0161im prostorima bio nenaseljen, a begovi Sijer\u010di\u0107i su bili jedni od najbogatijih Turaka u cijelom kraju, oni su sasvim sigurno \u010dlanove ove porodice raseljavali i na druga svoja imanja koja su imali \u0161irom Glasinca i Romanije. Me\u0111utim, vidi se da ih je bilo naseljenih i na drugim imanjima koja nisu bila u vlasni\u0161tvu ove porodice, a to se mo\u017ee pravdati time \u0161to je veliki broj \u010difluka u tom periodu bio nenaseljen, te su tako srpske porodice bukvalno mogle da biraju kod koga bega ili age im je bolje da se nastane, te su tako i \u010dinile. U tom kontekstu nalazim da su Kusmuci 1835. godine bili naseljeni i u selima \u0106emanovi\u0107i na \u010difluku zvanom Brdomnica, u d\u017eematu Rogatica, Careva mahala, vlasni\u0161tvo mula Smaila Kukavice, gdje se ka\u017ee da je obra\u0111iva\u010d njegovog imanja bio Luka Kusmuk, te u selu Gu\u010devo, u mahali Husejin-bega, u d\u017eematu Rogatica, gdje nalazim Stojana Kusmuka na \u010difluku Mehmed Fazli-bega efendije. Otuda su ih najvjerovatnije kao dobre sto\u010dare raseljavali bli\u017ee Romaniji, gdje je ispa\u0161a za stoku bila kudikamo bolja od one koja je na podru\u010dju Rogatice. Kasnije su oni tu ostali, pro\u0161irili svoju porodicu, te se vremenom raseljavali po okolnim mjestima. Za ove \u0161to danas \u017eive u Dolovima (Pale) zna se da su prvo \u017eivjeli u Donjem Pribnju, odakle ih je raselio aga, a na to imanje, gdje su oni \u017eivjeli, zna se da je doveo Jova Ga\u010danina, rodona\u010delnika dana\u0161njih Ga\u010danina iz Pribnja. U rodovnicima i domovnicima arhiva Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, kao najstarije \u010dlanove ove porodice nalazim Jefta (1909) i Iliju Stjepanovog (1914) i \u010dlanove njihovih porodica, ali i Vidu (1877-1943) koja je bila udata za Nikolu Plakalovi\u0107a. Mada su im slave razli\u010dite sasvim je sigurno da su svi oni jedan rod, te da su ovi koji slave Jovandan najvjerovatnije promijenili slavu, tj. uzeli su slavu Jovandan umjesto svoje ranije slave \u0110ur\u0111evdan. Razlog za tu promjenu nije mi poznat, ali se sasvim sigurno radi o tome da je neki njihov predak oti\u0161ao na \u017eenevinu te uzeo \u017eeninu slavu ili je tu slavu uzeo kao zavjetnu, tj. naslijedio ju je zajedno sa zemljom. Danas ih nalazim da stanuju i u naselju Dvorovi (Semberija), a po navodima Radmile Kajmakovi\u0107 tu su se doselili poslije 1945. godine iz okoline \u0160ekovi\u0107a. Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navode se Kusmuk Sima Pavle, ro\u0111en 1890. godine, iz Jasena – Rakovac, koji je, kako se vidi iz rje\u0161enja br. 26429\/22, dobio 49 dunuma i 700 m2 zemlje na podru\u010dju Pala, Kusmuk Milana Vaso iz Jasena – Rakovac, koji je po rje\u0161enju br. 23690\/22 dobio 50 dunuma i 400m2 zemlje na podru\u010dju Pala, Kusmuk Trifka Jevto, ro\u0111en 1878. godine, iz Jasena – Rakovac, koji je po rje\u0161enju br. 35723\/25 dobio 49 dunuma i 600m2 zemlje na podru\u010dju Pala, lokalitet Vranjak i Kusmuk Trifka \u0110or\u0111o, ro\u0111en 1877. godine, iz Jasena \u2013 Rakovac, za koga se samo navodi da je zemlju dobio u Tr\u010dinama – Rakovac. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Svi oni slave sv. velikomu\u010denika Georgija-\u0110ur\u0111evdan (6. maj), osim jednog dijela Kusmuka u op\u0161tini Pale koji slave sabor sv. Jovana Krstitelja-Jovandan (20. januar).<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"

Jelovci – zaseok Polje<\/p><\/div>\n

LOPATI\u0106I, nastanjeni su u Mokrom, Javoru, Podgracu, Potkrajevima, \u0106emanovi\u0107ima, Jelovcima, Pustopolju, Ravnoj Romaniji, Rakovcu, Podvitezu, Koranu, Palama, Sokolcu, i td, a vele da su starinom iz Pive gdje su se prezivali Bajovi\u0107i. Rod su im \u0160oje u Osijeku (Sarajevsko Polje), koji su tu do\u0161li iz Gornjeg Sinjeva, i to prvo u Vogo\u0161\u0107u, zatim u Azi\u0107e, pa u Osijek, prije1850. godine, a \u0160ojama su prozvati po \u0160oji, kova\u010du u Vogo\u0161\u0107i, kod koga im je \u0111ed Nikola nekada u\u010dio kova\u010dki zanat. Ina\u010de, njihovi preci Bajovi\u0107i u Pivi su starosjedila\u010dka porodica, a starina im je u Rudinici i u Pivi ih jo\u0161 uvijek ima, i to u selima Rudinice i Bezuje, gdje ih je po\u010detkom 20. vijeka bilo 8 ku\u0107a. Neki tvrde da oni vode porijeklo \u010dak od Baja Pivljanina, a neki opet vele da su oni od nekog ostavljenog djeteta koje je pivski knez Gagovi\u0107 na\u0161ao u \u0161upljoj bukvi u Bukovcu, te ga uzeo i othranio, te u svom selu Bezuju naselio. Tom djetetu je bilo ime Radule i od njega su u Bezuju nastali tamo\u0161nji Vra\u010dari, Bajovi\u0107i i Tau\u0161ani, a po toj verziji ro\u0111akaju se i sa Gagovi\u0107ima. Ina\u010de, novo prezime vele da su dobili na ovaj na\u010din: Jedan njihov predak je bio mlinar, zagledao se u neku seosku ljepoticu i da bi je pridobio poklonio joj je lopatu bra\u0161na, te ga nakon toga prozovu \u201eLopati\u0107em\u201c, a kasnije taj nadimak njegovim potomcima ostade zvani\u010dno prezime. Po drugoj verziji neki predak im je izra\u0111ivao lopate, dok po tre\u0107oj veerziji vele da bi oni mogli biti porijeklom i iz Lopate u Vasojevi\u0107ima zbog \u010dega su tako i prozvati. Me\u0111utim, treba imati na umu i da turski popisi iz 1604. godine navode da je u selu Prijanovi\u0107i (dana\u0161nje istoimeno naselje kod Kladnja) te godine bio \u010difluk Sinan-vojvode, sina Ibrahimova, a navodi se i to da je taj \u010difluk obuhvatao zemlju Dragi\u0161e Lopati\u0107a i Grboja Cvaljevi\u0107a, \u0161to zna\u010di da je ova porodica odavno prisutna na ovim prostorima, te da je ona \u017eivjela i mnogo prije nego li je \u017eivio pomenuti Bajo Pivljanin. \u2013 (Adem Hand\u017ei\u0107, \u201eOp\u0161irni popis Bosanskog sand\u017eaka iz 1604. godine,\u201c sveska 1, Orjentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. godine). Ina\u010de, za Baja Pivljanina se zna da je on bio istorijska li\u010dnost, svojevremeno je bio hajdu\u010dki haramba\u0161a i prezivao se Nikoli\u0107, a poginuo je na Vrtijeljci kod Cetinja po\u010detkom maja 1685. godine. U porodici Lopati\u0107 na podru\u010dju Pala je sa\u010duvano predanje o sedam njihovih potomaka: Mi\u0107a (1835-1927), Todor (1855-1915), Pero (1860-1932), Spasoje (1877-1923), Stevo (1865-1940), Mitar (1837-1888) i Lazo (1853-1903), a u rodovnicima i domovnicima arhiva Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, kao najstarijeg \u010dlana ove porodice ja nalazim jo\u0161 i Jelku Lopati\u0107 (1858) koja je bila udata za nadni\u010dara Lazara Luci\u0107a (1843-1924). Me\u0111u onima koji su dobili zemlju zato \u0161to su bili u\u010desnici Solunskog fronta ili je to pak bio neko od \u010dlanova njihove porodice navode se Lopati\u0107 Petar iz Mokrog, koji je, kako se vidi iz rje\u0161enja br. 36609\/25, dobio 50 dunuma i 410 m2 zemlje na podru\u010dju Pala, Lopati\u0107 Aleksa iz Pala, koji je po rje\u0161enju br. 20591\/22 i 839\/24 dobio 50 dunuma i 500m2 zemlje na podru\u010dju Pala, Lopati\u0107 Ilija, koji je po rje\u0161enju br. 45168\/21 dobio 55 dunuma i 225m2 zemlje na podru\u010dju Hre\u0161e i Lopati\u0107 Nikola, ro\u0111en 1885. godine u Mokrom, koji je po rje\u0161enju br. 58322\/20 dobio 49 dunuma i 400m2 zemlje na podru\u010dju Pala. \u2013 (Agrarna direkcija Sarajevo, \u201eIskaz dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojima je dodijeljena zemlja.,\u201c Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Svi oni slave sv. Nikolaja-Nikoljdan (19. decembar).<\/p>\n

 <\/p>\n

MINI\u0106I, nastanjeni su u Sumbulovcu, Jelovcima, Koranu i Gornjim Palama (Pale), a vode porijeklo od Mini\u0107a od Kola\u0161ina, mada neki vele da su oni od Nikoli\u0107a, ta\u010dnije od svoga dalekog pretka Mine Nikoli\u0107a. Danas ih ima jo\u0161 i u selu Golo\u010delo (Lepenica), gdje ih je bilo 4 ku\u0107e, a tu su do\u0161li iz Starog Vlaha (Polimlje) izme\u0111u 1690-1736. godine. Mini\u0107i u Sumbulovcu kao svoje najstarije pretke pominju Milana (1822-1910) i Kostu (1825-1916), a za Kostu se zna da je imao Jova (1867-1912) i Spasoja (1871-1900). Isto tako, nalazim da ih je po\u010detkom 20. vijeka bilo i u Krajini, ta\u010dnije bilo ih je 10 ku\u0107a u Podgomili kod Krupe, a tu vele da su do\u0161li preko Like oko 1820. godine. Ina\u010de, Mini\u0107a je bilo i u Vasojevi\u0107ima i oni dobro znaju da su ogranak tamo\u0161njih \u0160o\u0161ki\u0107a koji su svojevremeno \u017eivjeli u Ulotini i gdje su bili veoma jako bratstvo. Svi oni danas slave sv. Nikolaja-Nikoljdan (19. decembar).<\/p>\n

 <\/p>\n

RADENKOVI\u0106I, nastanjeni su u selu Jelovci gdje vele da im je prvi do\u0161ao predak Pero (1883-1930), ali ni oni ne znaju odakle. Novak Mandi\u0107 Studo za ovu porodicu navodi da je ona starinom iz Trebinja, te da se u dubrova\u010dkim spisima pominje jo\u0161 daleke 1452. godine. Ta\u010dnije, pominje se Ratko Radenkovi\u0107 koji se pomenute godine pred sudom u Dubrovniku obavezuje na isplatu svog dijela duga Pribisavu Pribilovi\u0107u uzetog zajedno sa Rada\u0161inom Sinidinovi\u0107em (Deb.not.XXVII,fol.166, 15.XII 1452.). Kako je zabilje\u017eio dr Aleksa Ivi\u0107 neki od njih su se davno iselili i u Slavoniju, te stim u vezi on navodi podatak, da je prema spisku \u017eumbera\u010dkih Srba, vojnika, od 1. marta 1551. godine, vidljivo da je u tamo\u0161njem naselju Ka\u0161t izme\u0111u ostalih slu\u017ebovao i Vujica Radenkovi\u0107. Da su stari na tim prostorima govori nam i podatak da ovu srpsku porodicu nalazim i me\u0111u vlastelom i uglednim ljudima u okolini Turopolja u sjevernoj Hrvatskoj jo\u0161 po\u010detkom 15. vijeka. Ina\u010de, u rodovnicima i domovnicima arhiva Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, kao najstarijeg \u010dlana ove porodice nalazim Jovanku Radenkovi\u0107 (+1922) koja je bila udata za trgova\u010dkog pomo\u0107nika Manojla Bo\u0161kovi\u0107a. Svi oni slave sv. apostola i jevan\u0111elistu Luku-Lu\u010dindan (31. oktobar).<\/p>\n

\"\"

Groblje u Selu Jelovci<\/p><\/div>\n

RAKI\u0106I, nastanjeni su u Jelovcima i znaju da im je tu prvi do\u0161ao Pero Raki\u0107 (1822-1845), a on je imao sina Maksima (1851-1934). Kako je za ovu porodicu zabilje\u017eio Petar Ra\u0111enovi\u0107 po\u010detkom 20. vijeka bilo ih je u vi\u0161e kraji\u0161kih mjesta, a oni tamo znaju da vode porijeklo od tamo\u0161njih Banjaca. Naime, bio je neki Rade Banjac malen rastom, te ga zbog toga prozovu \u201eRakom\u201c, a njegove potomke po njegovom nadimku Raki\u0107ima. On se preselio iz Drini\u0107a u Vedro Polje, u Bjelajskom polju, na mjesto koje se po njemu i danas zove Raki\u0107a Kosa. Njegov sin Jandrija preselio se prije 1820. godine s porodicom u Koluni\u0107 i on je prvi i najstariji Raki\u0107 u tom selu i sahranjen je u tu u koluni\u0107kom groblju, a na grobnom krstu mu pi\u0161e da je ro\u0111en 1758. godine, te da je\u00a0 umro 1863. godine. Ina\u010de, svi su Raki\u0107i do 1876. godine \u017eivjeli u jednoj zadruzi, a kasnije su se izdijelili te raselili kojekuda. Tako ih je, osim Koluni\u0107a, gdje ih je bilo 24 ku\u0107e, bilo jo\u0161 i 2 ku\u0107e u Petrovcu i 1k u selu Busije u Bjelajskom polju gdje su do\u0161li prije 1820. godine, te 1 ku\u0107a u Ra\u010di\u0107u kod Biha\u0107a gdje su do\u0161li posle okupacije. Raki\u0107a je tako\u0111e bilo i u dobrunskom selu Budimlija kod Vi\u0161egrada, a krajem 19. vijeka tu ih je u zaseoku Vidakovi\u0107i bilo samo 1 ku\u0107a i tu su se doselili prije 1870. godine iz Boranovi\u0107a. Naime, predak im se tu prizetio kod Vidakovi\u0107a, a kasnije je pre\u0161ao na \u010difluk. Stanovali su i u selu Ovsi\u0161te (Jasenica), gdje ih je po\u010detkom pro\u0161loga vijeka tako\u0111e bilo samo 1 ku\u0107a, a kako je za njih zabilje\u017eio Borivoje M. Drobnjakovi\u0107 doselili su se tu od Sjenice i rod su sa tamo\u0161njim Miki\u0107ima. Ljubomir Pavlovi\u0107 je zabilje\u017eio da ih je bilo i u selu Rosi\u0107i (Kosijeri\u0107), oko 1920. godine 11 ku\u0107a, a do\u0161li su tu iz Kremana, te u tamo\u0161njem Zaselju (8k), gdje su do\u0161li od Pljevalja. Prema navodima Atanasija Uro\u0161evi\u0107a Raki\u0107i su stanovali i u naselju Banjska, u podno\u017eju Kopaonika (Kosovo), gdje ih je oko 1960. godine bilo 6 ku\u0107a, a oni su tu, kako on veli, starinci. Tako\u0111e, 1702. godine ova porodica je stanovala i na daruvarsko-pakra\u010dkom podru\u010dju, ta\u010dnije u naselju Bastaji, gdje se pominje da su stanovali Vu\u010dan i Stojan Raki\u0107, a najvjerovatnije da su se tu doselili kao vojnici grani\u010dari.\u00a0 Svi oni slave sabor sv. Jovana Krstitelja-Jovandan (20. januar).<\/p>\n

 <\/p>\n

STEVANOVI\u0106I, nastanjeni su na Lipi, zaseoku sela Jelovci (4k), Sumbulovcu (1k), Koranu (1k) i Sarajevu (1k), a vode porijeklo od Stevanovi\u0107a sa \u010celebi\u0107a, zbog \u010dega su ih zvali jo\u0161 i Drinjakovi\u0107i. U \u010celebi\u0107e su do\u0161li kao Leovaci, a prethodno su stanovali u mjestu Leovo Brdo pod Ljubi\u0161njom, te su ih tu po mjestu naseljenja i prozvali Leovci. Jo\u0161 dalje porijeklo im je od Jaukovi\u0107a iz Drobnjaka, a koji su opet\u00a0 tako prozvati po Joksimu Mandi\u0107u, zv. \u201eJauk\u201c, te im je tako najdalje porijeklo od plemena Mandi\u0107i koje je svojevremeno \u017eivjelo u Drobnjacima. Ono \u0161to se zna za ovu porodicu jeste to da je na \u010celebi\u0107e do\u0161ao jedan od njihovih daljih predaka, sa sinovima Stevanom i Ilijom i po starijem sinu Stevanu njihove potomke su i prozvali Stevanovi\u0107ima. Tako\u0111e, se zna i to da je u Jelovce do\u0161ao Stevanov brat Ilija sa svojom porodicom. Tako\u0111e, zna se i to da su im bli\u017ei rod Bojati na Sokocu, Pra\u010di i selu Bojati na Pivskoj planini, a koji vode porijeklo od Boja Jaukovi\u0107a koji se odvojio od njih, te odselio na Pivsku planinu, u selo Bojate koje je po njima tako nazvato. Tako\u0111e, od Jaukovog unuka – Mili\u0107a, koji se odselio u selo Bav\u010di\u0107e u Zatarju, nastali su tamo\u0161nji Bav\u010di\u0107i, a od Mili\u0107eve bra\u0107e – Pavla i Sava su svi Jaukovi\u0107i koji i dan danas \u017eive u Drobnjacima. Mada je, kako vidimo u Jelovce prvi do\u0161ao Stevanov brat Ilija,\u00a0 na\u0161i Stevanovi\u0107i znaju brojati pasove samo od Ne\u0111a Stevanovi\u0107a (1860-1932). Danas njihovih ro\u0111aka Stevanovi\u0107a osim na na\u0161im prostorima ima jo\u0161 i u Pridvorici, Vukodolu, Gornjoj Bukovici i Sko\u010dkom Omaru, a bilo ih je i u Baserovini (3k) kod Tare (Sokolska nahija), gdje ih je naselila onda\u0161nja vlast iz obli\u017enje Mokre Gore u periodu 1834-1836. godine. Njihovih saplemenika bilo je i u selu Gole\u0161a u srednjem Polimlju i Potarju, a oni vele da su im rod i tamo\u0161nji Ristanovi\u0107i i Bojevi\u0107i. Stanovali su i u selima Prijani i Petrovo Vrelo u Glamo\u010dkom polju kod Kupresa, a kako je za njih zabilje\u017eio Borivoje \u017d. Milojevi\u0107, doselili su se tu iz Pe\u0107ske u okolini Varcara kao najamnici krajem 19. vijeka. Stanovali su i u selu Maslo\u0161evo (Jasenica), a kako je za njih zabilje\u017eio Borivoje M. Drobnjakovi\u0107, odselili su se odatle u Gro\u0161nicu, a bilo ih je i u tamo\u0161njem selu Rajkovac (7k) i vele da su im rod tamo\u0161nji Mileti\u0107i (5k) za koje sz zna da su do\u0161li od Sjenice, zatim u susjednom selu Donja \u0160atornja (4k) gdje znaju da su do\u0161li od nekud iz u\u017ei\u010dkog okruga. Bilo ih je i u selima Dobrosavljevi\u0107i i Poljanca (Donja Trep\u010da) kod \u010ca\u010dka, 1903. godine 16 ku\u0107a, a oni vele da su starinom tako\u0111e od Sjenice. Ovdje su bili jo\u0161 i za vrijeme Ko\u010dine Krajine (1788) kada su sa tamo\u0161njim Uro\u0161evi\u0107ima bje\u017eali u Srem, a onda su se ponovo ovdje povratili, a tu su danas razgranati na Dobrosavljevi\u0107e (10k), Novakovi\u0107e (5k) i Milo\u0161evi\u0107e (1k), koji su tako prozvati po imenima svojih predaka. Prof. Salih Selimovi\u0107 za njih navodi da su se oni na podru\u010dje Sjenice doselili u prvoj polovini 19. vijeka, obzirom da je cijelo to podru\u010dje bilo skoro pusto, po\u0161to je nakon povla\u010denja Kara\u0111or\u0111a sa njim odatle u Srbiju oti\u0161lo oko 5000 du\u0161a. Isto tako, stanovali su i na podru\u010dju Modri\u010de, ta\u010dnije u tamo\u0161njoj Koprivni, u selu Velika Rijeka, a zahvaljuju\u0107i sve\u0161teniku crkvene parohije Koprivna (Modri\u010da) – Vukanu Subi\u0107u koji je dozvolio uvid u crkvene cnjige te parohije, mo\u017ee se vidjeti da je tu bila jedna pove\u0107a zadruga Stevanovi\u0107a, a najstariji njihov upisani bratstvenik je tu Stojan Stevanovi\u0107 (1830-1881). Bilo ih je i u selu Ro\u0111evi\u0107 u op\u0161tini Zvornik (43 ku\u0107e), a oni vele da su tu doselili iz Gackog u Hercegovini. Oni tu imaju i nadimak \u010coli\u0107i, a dobili su ga po nekom pretku koji je bio sakat u ruku. Ina\u010de, predak im je tamo ubio nekog Tur\u010dina pa je otuda pobjegao u Pecku. Stevanovi\u0107i su oko 1900. godine stanovali i na podru\u010dju Rudnika, ta\u010dnije u selu Dragolj, u zaseoku Podgorje (Ka\u010der), a do\u0161ao im je predak Stevan u susjedne Boljkovce 1809. godine iz \u010celica kod Nove Varo\u0161i, a kasnije otuda u ovo selo i vremenom su se tu razgranali na Petrovi\u0107e i Mijailovi\u0107e. Isto tako, zna\u010dajno je pomenuti da se srpska porodica Stevanovi\u0107-\u010cuturi\u0107 pominje i u Budimu jo\u0161 u popisu poreskih obveznika iz 1706-1707. godine (Vujica, Radovan, Milutin i Radovan), a za Radovana i Milutina se precizira da su iz Prizrena. Svi oni slave sv. velikomu\u010denika Georgija-\u0110ur\u0111evdan (6. maj).<\/p>\n

\"\"

AUTOR: Milanko \u010cobovi\u0107 – Radan<\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

VU\u010cI\u0106EVI\u0106I, do\u0161li su u Mokro od Sokoca, a daljom starinom su iz Stare Hercegovine. Ima ih danas u Mokrom, Krljama, Pustopolju, Sinjevu, Sumbulovcu, Jelovcima, Palama i rod su im i Gradinci na La\u0111evinama u op\u0161tini Rogatica. Ovi \u0161to su na Pustopolju vele da im je tu prvi do\u0161ao Jovo (1860-1910), a ovi u Sinjevu kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":9263,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[2,10],"tags":[49],"class_list":["post-9257","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mz-mokro","category-news","tag-jelovci"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9257","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9257"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9257\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9268,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9257\/revisions\/9268"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9263"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9257"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9257"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mokrolive.info\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9257"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}