Po hrišćanskom verovanju, duša pokojnika četrdeseti dan od smrti odlazi na nebo, kada porodica i rodbina izlaze na groblje, a mnogi ljudi koji su u žalosti samo u ovom periodu nose crnu odeću.
Iako naučna istraživanja ukazuju da proces normalnog tugovanja traje oko 40 dana, jer u tom periodu osoba ima stalne nalete sećanja na izgubljenu osobu i priseća se proživljenih trenutaka sa tom osobom, što je praćeno osećanjem tuge, žalosti, plačem i osećanjem telesne malaksalosti, simptomatično je što se baš ovaj broj javlja u brojnim pravoslavnim običajima, pa čak i kad se oni odnose na recepture spravljanja prirodnih lekova, prema kojima ono traje baš 40 dana.
Kod Starih Slovena taj “granični broj” bio je 40, pa se pokojniku daje pomen posle 40 dana, a deci do 40 dana se ne ide u goste.
Rusi i dan danas imaju broj 40 kao granični, poput naših, odnosno latinskih 100. Dok se u Srbiji kaže – stoput sam ti rekao, pre sto godina, sto puta sam išao, dotle Rusi koriste iste izraze, samo sa 40.
Mojsije je postio 40 dana pre nego što je išao po ploče s deset božjih zapovesti. Prorok Ilija putovao je 40 dana po pustinji.
Isto tako, četrdesetog dana od vaskrsenja Hristos se vazneo na nebo, tako da po hrišćanskom verovanju i duša pokojnika, četrdeseti dan od smrti, odlazi na nebo. Petrovski post traje oko 40 dana, Božićni tačno 40 dana.
U hrišćanstvu broj 40 je simbol iskušenja i usavršavanja, vreme čekanja i priprema, kao što se može primetiti u Bibliji.
I u judaizmu, i u islamu, 40 dana je period pročišćavanja. U savremenom društvu proces pročišćavanja se naziva karantina (quarantine) koji je prvobitno trajao 40 dana kako mu i samo ime kaže.
(Izvor: Telegraf.rs)
Najnoviji komentari