Da bi se neko ubistvo većeg broja ljudi okarakterisalo kao genocid, potrebno je da dođe do značajnijeg pada populacije na teritoriji gdje se to ubistvo izvršilo. I to ne samo vojno sposobne muške populacije, nego i ostalih kategorija stanovništva, žena, djece i nemoćnih, kao i šireg spektra godišta, a ne samo iz zrelog doba. I naravno mora da postoji unaprijed smišljena namjera.
Kada se uradio popis BiH i sagledali, po Zapadno carstvo i njihove saveznike, katastrofalni rezultati, ustanovilo se da Bošnjačka populacija za koju se govori da je nad njom napravljen genocid nije uopšte znatno opala u odnosu na predratni period. Čak šta više, enormno je porasla. Dok je populacija Muslimana skoro nestala, a za njih se ne govori da je nad njima napravljen genocid.
Moglo bi se, dakle, reći da je nad Muslimanima zaista bio genocid, jer su skoro nestali sa svih popisa kao nacija, ali problem prave Bošnjaci kojih nije bilo niti jednog na predratnom popisu u BiH, a sada ih je negdje između milion i dva miliona, a govori se da je nad njima izvršen genocid?!
Nije lako ovakvu gimnastiku i vratolomiju riješiti i uglaviti u priču o genocidu. Jer Zapadu treba priča o genocidu da bi se Srbi uvijek držali pod kontrolom, nabijajući nam na nos od kraja rata pa zauvijek, da smo genocidni i tako nas sputavaju u svakom izražavanju naše volje za bilo čime. Ako Zapad neće da nam izađe u susret u bilo čemu, uvijek će kao adut da potegnu konstrukciju „ne možete to da dobijete, vi kao genocidan narod ne polažete pravo na svoju teritoriju, na svoj jezik i pismo, na građanska prava, na slobodu izražavanja mišljenja, pečenje rakije, igranje kola, pjevanje, šetanje ulicama, disanje i sl.“.
Da bi uspjela priča o genocidu i davala zamišljene rezultate, a koju rezultati popisa obaraju, sada se grozničavo smišljaju metode kako da se prikaže da je muhamedanaca (Muslimana i Bošnjaka) sveukupno manje nego što jeste. Za priču o genocidu je potrebno da genocidisanog stanovništva bude znatno manje poslije genocida.
I kao da stvar sa popisom već nije dovoljno komplikovana, dodatno je usložnjavaju i srbijanski i crnogorski muhamedanci, koji su se u značajnoj mjeri naselili u FBiH, tačnije u Sarajevo. Oni doprinose povećanju broja muhamedanskog stanovništva, ali nije poznato kako se izjašnjavaju, tako da remete generalnu priču o smanjenju populacije koju projekat o genocidu treba, kao i omjer Muslimani:Bošnjaci.
Mnogo posla ima „trust mozgova“ koji treba sve ovo da pomiri i da se objave takvi rezultati koji mogu da nastave sa održavanjem tenzija i nepomirenja među nama sa produžavanjem priče o genocidu, a da se pri tome i uspije konstituisati Bošnjačka nacija do kraja.
Stvari možda i izmiču kontroli jer već sada je u BiH nastanjen nepoznat broj stranaca muhamedanske vjere od koji koji neki imaju BiH državljanstvo, a mnogi možda i ne. Kako se oni tretiraju i kao šta se izjašnjavaju i da li su oni popisivani ili ne, o tome neće niko ništa da prozbori, da upozna javnost željnu pravih, a ne iskonstruisanih činjenica. Ovako nam ponovo rade iza leđa i ko zna šta smišljaju i pakuju. Traže od nas transparentnostu svemu, a oni prvi rade netransparentno. Tipična zapadnjačka dvoličnost.
Elem, kako god se okrene ili obrne, popis očito ne pokazuje značajan pad muhamedanskog stanovništva, potreban za održavanje priče o genocidu, nego čak obrnuto, a vjerovatno su uočili sravnjujući rezultate popisa da u stvari ima sada manje Srba, nego prije rata. Tako da se priča o učinjenom genocidu seli na onu stranu na koju Zapad ne želi.
Zato se odugovlači objavljivanje rezultata popisa. Smišlja se kako da se uklopi po njih nepovoljno sadašnje činjenično stanje u odavno smišljenu sliku Srba kao dežurnih krivaca za sve na ovim prostorima.
Rezultati će se saopštiti nakon presude Karadžiću, pošto je optužba u najvećoj mjeri bazirana na priči o genocidu. Ako se objave rezultati prije presude, to bi oborilo optužbu Radovanu.
Zato se stvari odvijaju u pravcu da se požuri sa presudom Radovanu za genocid, prije nego li se objave rezultati popisa. Kada se Radovan osudi za genocid, a kasnije objave rezultati popisa iz kojih će se vidjeti da nije bilo genocida, ponovo će Zapad da pokrene priču o genocidu i reći će da je bio genocid, jer to dokazuje presuda Radovanu Karadžiću. I tako ćemo se ponovo zavrtiti u krug dok neko ne lipše.
M
nogo je Zapad uložio novaca, znanja i energije u marketing o genocidu i želi da mu se vrati uložena investicija i da se kapital što više oplodi i donese što veći profit.
Tokom cijelog trajanja ovog podmuklog projekta Zapadnog carstva nije se javilo niti će se javiti značajnije negodovanje među muhamedancima zbog prorade griže savjesti radi ovih namještaljki, zbog kojih svi zajedno propadamo, a najviše oni.
A neće ni Jevreji naći za shodno da se pobune protiv zloupotrebe pojma genocid i devalviranja njegove vrijednosti i značaja, ipak je ovo preozbiljna riječ da bi se njome tako olako baratalo i etiketiralo.
Ako Jevreji koji su takođe stradavali u ND Hrvatskoj, ne dižu glas na zlouptrebu termina genocid, onda ono što su Srbi doživjeli od Hrvatske u drugom svjetskom ratu se mora podvesti pod holokaust nad Srbima.
Ono što je urađeno srbskoj djeci u koncentracionom logoru Jastrebarsko, jedinom logoru za djecu na svijetu igdje i ikada, onda je i riječ holokaust preblaga da se opiše šta je urađeno nad Srbima.
Izvor: zapadnisrbi.com