kraculeKračule se nalaze na zapadnim obroncima Romanije i  uspinju se uz obronke Orlovih strana (1507m), Gavranke (1503m) i Latica (1518). Selo se sastoji od tri zaseoka: Kračula, Ćetkovića, Ružica. Ovaj poslednji zaseok se nalazi između Kračula i Pustopolja, i on je već odavno zaboravljen u imeniku naseljenih mjesta.

Kračule su 1953. Godine imale 13 domaćinstava i u njima je živjelo 78 čeljadi. Ni 1981. godine se stanje nije znatnije promjenilo: 18 domova i 92 žitelja. Njima se na početku građanskog rata 1992. Godine pridružilo 12 a do kraja rata još 18 stanovnika, uglavnom povratnika rodnom kraju.

Kračun, od kojeg je pojma izvedeno ime Kračule, znači reza, zatvarač. Kračun je preteča današnjeg katanca.

Naselje zaista geografski izgleda kao  neka ključaonica vrata iz kotline prema planini i obratno. U blizini sela se nalazi i Gradac, srednjevjekovni utvrđeni grad. Dakle, ovdje je bila gvozdena poluga na glavnim kućnim vratima, kojom su se ona iznutra zatvarala da ne bi kogod lako provalio u kuću.

Kračule nemaju svog imenjaka u BiH, dok ostala dva zaseoka imaju po jednog. U selu žive dvije ovdašnje najbrojnije porodice, Jankovići i Prodanovići, a tu su i malobrojne novodoseljene porodice Jokića i Vukosavljevića.


View Larger Map

Od tri domaćinstva Prodanovića u 19. Vijeku, koji su živjeli u Kračulama: Risto (1840-1935), Mićo (1848-1934) i Blagoje (1870-1938), bilo je ukupno 97 potomaka. Dok danas zajedno i sa susjednim Pustopoljem teško da ima toliko Prodanovića i posle jednog vijeka. Nije bilo rata na našem području a da neko od Prodanovića nije stradao, Jovo u dobojskom logoru, a čak šestoro u ustaškom pokolju: Anđelko, Stoja, Simo, Milka i njihovo dvoje djece (Nada i Marinko). Prodanovići iz Kračula slave Aranđelovdan te nisu u nikakvom srodstvu sa Prodanovićima iz Ljutog Doca u blizinini Mostara, koji slave Nikoljdan, a ni sa Prodanima u Pivi koji slave Jovanjdan.

Jankovići koji vjekuju u Ćetkovićima, dali su ime ovom zaseoku. Naime, prapredak Stjepo Janković (1837-1909) došao je ovdje pod prezimenom Ćetković. Opšte poznato je da je bilo teško opastati pod istim prezimenom, bolje je bilo promjeniti ga nego glavu izgubiti. Stjepanovi sinovi, Risto (1862-1941) i Božo (1879-1940) nisu više egzistirali pod dvostrukim prezimenom, već samo Janković. Njih dvojica su imali ukupno 31. potomka i živjeli su u Biljegu (Podgradac). Lazo (1845-1940) je takođe nosio samo prezime Janković a živio je u susjednim Panjevima i imao je takođe 30 potomaka.

Na području opštine Pale, Jankovići žive još u Prači, Kosmaju, Barama, Koranu, Skrajniku i spadaju među najbrojnije bratstvo, ali nisu baš svi međusobno u rodu. U Drugom svjetskom ratu su stradali Novo (od Nijemaca), a Drago, tada još kao dijete i Kosta od ustaša u masovnim pokoljima 10.09.1943, i 8.11.1944.godine.

Jokići su danas skoro isčezli iz Kračula, a pamti se da je Nikola (1847-1935) imao čak 40 potomaka. Oni žive u Ružici, novom naselju, kojeg danas nema u imeniku mjesta.