Neko će možda misliti da ne govorim istinu, ali, vjerovali ili ne, dešavalo mi se često da na terenu pomislim na ljude koji me gledaju u domovini – rekao je najbolji teniser svijeta
Vidno raspoložen, a kako i ne bi, došao je Novak Đoković na konferenciju za medije posle velikog trijumfa. Sa sobom je, naravno, nosio “Kup musketara”.“Neka tu i ostane!”, poručio je s osmijehom. Odmah je započeo ćaskanje sa srpskim novinarima, prije početka zvaničnog dijela. “Proživljavam, skupljaju se utisci”, odgovorio je na pitanje kako se osjeća. A onda se okrenuo onim novinarima koji su još pristizali.
“Bonđorno sinjore. Haj, kasniš, dobićeš ukor”, šalio se na raznim jezicima.
Nastavio je u istom stilu: “Da li će biti mjesta za sve? Kao da treba da dam neko saopštenje koje do sada nikada nisam dao. Pa, i nisam. Mislim, šta reći…”
Svoj uspjeh je ocijenio kao istorijski.
“Velika pobjeda koju sam čekao, kojoj sam se nadao i koju sam priželjkivao dugi niz godina. Imao sam prije ovoga tri puta priliku da se borim za ovaj trofej i nisam uspio. Ove godine sam konačno ispunio i taj dugo željeni san. Teško je opisati riječima osjećanje. Jesam ja zamislio momente u kojima trijumfalno završavam ovaj turnir, ali drugačije je to osetiti uživo.”
Rekao je Novak da je na terenu osjetio “vantelesno” iskustvo.
“Nešto slično sam doživjeo još samo protiv Nadala u finalu Australijan opena. To su momenti koji su neobjašnjivi za nekoga ko nije na terenu, ko nije u toj koži, ko to nije doživjeo. Toliko sam želio da pobjedim, da osvojim Rolan Garos, da su se sve emocije u meni uzburkale. Ali, time je pobjeda slađa i posebnija.
Novak je u pobjedi imao fantastičnu podršku publike.
“Mnogo je emocija bilo, od trenutka kada sam došao u Pariz. Postoje posebna povezanost i odnos s ljudima koji su dio ovog turnira, naročito s navijačima. Osjetio sam da je to krenulo od prošle godine i završne ceremonije kada sam dobio nezaboravan aplauz i poštovanje koje sam na rijetko kom mestu doživjeo. To mi je ostalo duboko urezano u srcu.”
Naročito se osvrnuo na podršku naših navijača na “Šatrijeu”.
Nisam vjerovao da može da se dogodi da bude toliko srpskih zastava u finalu Rolan Garosa! Vjerovatno su ljudi osjetili da je ovo ta godina. Hvala im što su unaprijed kupili karte, što su se pojavili u velikom broju i što su mi pružili podršku koja mi je dala velika krila.”
A šta tek reći za cijelu Srbiju koja mu je pružala podršku u tom trenutku.
“Ona mi najviše znači! Neko će možda misliti da ne govorim istinu, ali se zaista trudim da uvijek budem iskren. Vjerovali ili ne, dešavalo mi se često da na terenu pomislim na ljude koji me gledaju u Srbiji. To mi daje dodatnu energiju. Znam, dok sam odrastao i vrijeme provodio u Srbiji i pratio sve naše uspiješne sportiste koji su bilježili svjetske uspjehe, koliko smo se tome radovali.”
Posle svega što je postigao, postavlja se pitanje kako i koliko Novak sada može da se motiviše za nove uspjehe…
“Sve zavisi, prije svega, od mene, od ljubavi i strasti, pokretačke energije zbog koje se bavim ovim sportom. Dok god je toga unutra, igraću s isto onoliko strasti kao i do sada. Svjestan sam da jedino na taj način, sa ovoliko posvećenosti i profesionalizma, mogu da se domognem najvećih titula i budem broj 1 na svijetu. Ne znam koliko će to trajati. Ne mogu dovjeka da budem u ovoj poziciji.
Slijede novi izazovi…
“Želim najpre da istinski uživam u ovome u čemu nisam nikada ranije. Imam vremena da se malo odmorim, jer mi je to preko potrebno, a onda ću početi da razmišljam o Vimbldonu. Koliko god nam je zgusnut raspored i koliko god mnogo igrali, dobro je što odmah posle imamo još jedan grend slem. To je iz psihološke perspektive poželjno za dalju motivaciju. Do kraja godine tri najveća cilja su Vimbldon, Olimpijske igre i Ju-Es open.
Četri zaredom
Pitali su novinari Novaka da li razmišlja o tome da ponovi rekord Roda Lejvera i sad osvoji sva četiri grend slema, ali u jednoj kalendarskoj godini.
“Ne bih želio da zvučim arogantno, ali mislim da je u životu sve ostvarljivo.”
Izvor : Pres
