60333_1343891006956_7397053_nPrvi dani prosvete u Mokrom

Prvi pokušaji na planu širenja i opismenjavanja stanovništva u Mokrom, datiraju još od 1895. godine. Oni se vezuju za ime jedne aktivne i ambiciozne žene Jokice Novaković, koja je bila kći tadašnjeg mokranjskog sveštenika Koste Novakovića. Međutim, prosvjetni rad Jokice Novaković, mada vrijedan pažnje, nije bio sistematskog ili organizovanog karaktera, i namijenjen je bio isključivo opismenjavanju odraslih.

Prva osnovna škola u Mokrom otvorena je 1907. godine. Imala je svoju posebnu zgradu, a nastava se izvodila prema određenim školskim propisima i sa organizacionim ustrojstvom koje je važilo za sve srpsko-pravoslavne konfesionalne škole. Dok su ranije opismenjavani uglavnom odrasli muškarci i vrlo rijetko i žene, novoizgrađena škola je nastavu počela sa djecom koja su dorasla za školu.

Potreba za otvaranjem osnovne škole je uslovljena bržim privrednim razvojem Mokrog u doba Austro-ugarske. U to vrijeme u Mokrom su radile 3-4 male pilane, te su dolazili doseljenici sa strane, većinom su to bili vlasnici pilana, trgovina i gostionica.

Školska zgrada u Mokrom izgrađena je uglavnom dobrovoljnim radom mještana. Nekoliko istaknutih ljudi, a među njima Milan i Ilija Đukić, išli su navodno i sam Beč da izdejstvuju odabrane kod austrougarskih vlasti. Škola je bila smještena u Pustopolju, i po izgledu se nije mnogo razlikovala od ostalih kuća. U periodu od 1907. do 1914. U ovoj školi radili su učitelji: Petar Stefanović, Jokica Savić i Luka Stijačić.

Po sjećanju učenika, škola je imala drvene klupe sa nepokretnim sjedalom i ladicama za knjige. U uglu učionice stajala je crna tabla. Pošto nije bilo računaljke, djeca su nosila sa sobom štapiće od ljeskova drveta. Osim slike cara Franja, na zidovima učionice stajalo je i nekoliko mapa i karata. Kapacitet tadašnje škole je bio 100 učenika. Nastava se izvodila u dvije smjene, i bilo je velikih problema sa upisom ženske djece u školu, a i ona koja su je upisala, obično su posle završenog drugog razreda napuštala školovanje. Bio je običaj da ženska djeca ostaju kod kuće kako bi naučili plesti, tkati i vesti pošto je u to vrijeme selo još uvijek zavisilo od ručne proizvodnje odjeće i obuće.