U imeniku mjesta, u sastav Sumbulovca, bili su zaseoci Brezovice, Donje Sinjevo i Gornje Sinjevo. Nedavno su izdvojeni u samostalna naselja, a Sumbulovac sa dva zaseoka : Bimbašin Han i Musin Han čini samostalno selo. Dva potoka: Bijeli sa desne, a Lipov sa lijeve strane, Uljevaju se u M. Miljacku, negdje tamo u vrbacima.
Sumbul, iz kojeg je izveden naziv naselja, isto je i što i zumbul ili carević. “U bašti mi sumbul cvjeta, ja ga ne berem”. Bašta od zumbula, to je Sumbulovac. Ima ga u izobilju, i ne samo njega, već to treba vidjeti u proljeće, kad sve prokipi, sve se pretvori u cvijet. Omanja stada slobodno tumaraju, trave i vode imaju u izobilju, u prirodi se plode i množe. Sumbulovac je po imenu jedinstven  te u BiH te nema svog imenjaka.

Izdvaja se od ostalih sela po novim, velikim i uređenim kućama, kojih nije bilo toliko 1953. godine, kad je u 16 potleušica živjelo 98 sirotih i siromašnih mještana. Tridesetak godina kasnije (1981) taj se broj surovo smanjio, na osam kuća i 30 čeljadi. Umalo da zamre i da se ugasi, kad građanskim ratom se i prepuni. Na početku rata pristiže 166, a na kraju pridruži se još 127, tako ukupno pridošlica stiže 393, trinaest puta više od ovdašnjih žitelja. Više to nije ono ubogo, tužno selo , jer ništa nema jadnije od sela bez ljudi. Porodice starosjedilaca su: Šendera, Vučićevića, Minića, Samarđića, Vukovića, a došljaka : Stevanovići (iz Jelovaca), Čvora (iz Miošića), Vulina i Marića (obje iz Krajine) i Mitrovića.

Pećina “Orlovača”

Šender Mihajlo (1840-1927) i Tomo (1860-1915) imali su , otac i sin, 51 potomka. Oni su živjeli u Sinjevu, a njihovi potomci su se preselili u ovo selo, a susrećemo isto prezime i na Glasincu. Ovi veselkovići (šen-radostan, nasmijan) mada se pojavljuju i pod nazivom Varošići, slave Šćepanjdan.

Vučićevići su ovdje najbrojniji, mada žive još i u Jelovcima, Pustopolju,Sinjevu, D. Pribnju i Koranu. Njihovi preci Ilija (1864-1925) i Dimšo (1885-1909) imali su ukupno 46 potomaka. Žive u Jelovcima, Koranu i G. Palama. Potiču od Kolašina od istog prezimena, mada ima mišljenja da potiču od Nikolića, od Mine, Slave kao i Crnogorci Nikoljdan.

Samarđići vode daleko porijeklo od Kosova i preko Herceg Novog, gdje su imali prezime Martinović, dospjeli su u nekoliko obližnjih naselja, promjenili prezime po zanatu kojim su se bavili. Slave Jovanjdan.

Vukovići su imali pet predaka: Rista (1830-1896), Jova (1840-1907), Vida (1865-1898), Krsta (1865-1920) i Mitra (1887-1911), koji su imali 52 potomka. Slave Đurđevan, kao i oni u Sinjevu, Pustopolju, Kadinom Selu, Kostrešima. To je starosjedilačka porodica, a daleko porijeklo vodi iz doline Zete.

Đukić Blagoje (1830-1912) živio je u ovom selu, ali njegovi potomci (8) preselili su se u Bjelogorce, za šumom. Isto su to uradili i potomci Boška Plemića (1875-1905) , ali u druga sela.
Nakon završetka rata u susjedstvu je preneseno nekoliko uređaja za proizvodnju koka-kole i radovi su započeti na objektu, ali je došlo do zastoja.
Na obližnjim potocima u prošlosti je radilo nekoliko vodenica (danas je ostala samo jedna) i valjaonica sukna.

View Larger Map