Zločini 1943. i 1944.

Ustaški zločini ‘43 i ‘44

Mjesec novembar je opet bio koban za Mokro i njegovo stanovništvo, ovaj put novembar 1943. Tog mjeseca je na najsuroviji način ubijeno preko dvijestotine duša, a polovina od tog broja je živa spaljena u svojim kućama. Tada su sve zgrade u parohiji izgorele, osim crkve u Pustopolju, koje je sva opljačkana. Potpuno su nestale porodice Bogdana, Mitra Neđe i Spasoja Jugovića u Podgracu. Žene i djeca su spaljeni u kući. Istu su sudbinu doživljele porodice: Budimira Šipovca, Lopatića, Radenkovića, Vučićevića, Jakovljevića, svi su oni bili iz sela Jelovci. U kadinom selu stradale su porodice Lizdeka, a u Mokrom Parađina. Oko pedeset lica tog novembra je odvedeno i za njihovu se sudbinu nikada ništa nije saznalo.

Mokranjska parohija je i po drugi put u toku rata spaljena i opustošena, i to samo godinu dana poslije (1944). Kuće popaljene, groblja porušena, ograde uništene. Ono malo naroda što je preostalo, razbježalo se na sve strane, tako da pred samo oslobođenje, u aprilu 1945. Nije bilo skoro žive duše u Mokrom. Već spomenuto, da je od zgrada u Mokrom ostala čitava samo crkva, jer su u nju smjestili Nijemci i domobrani. Sve okolne zgrade bile su u zgarištima. Kada su našli drugi smještaj, ckvu su pretvorili u konjušnicu, predhodno su to isto uradili i sa paljanskom i sokolačkom crkvom.

Od 450 domova, koliko je Mokranjska parohija brojala prije rata, ostalo ih je svega nekoliko. U Sumbulovcu ostala je kuća Janka Minića. Njega su ustaše ubile 1944. I zakopale ga pokraj potoka u njegovom dvorištu. U selu Bjelogorci, ostalo sedam ne zapaljenih kuća.