Rogoušići su jedno od najljepših sela na području Mjesne zajednice Mokro u Opštini Pale. Smješteno je duž magistralnog puta M19 Sarajevo – Zvornik – Bijeljina i dalje prema Beogradu odnosno u donjem toku Mokranjske Miljacke. Prema pisanju prof. Đerkovića, naziv sela je nastao iz riječi „rogušiti se“ , a selo Rogoušiće čine zaseoci Gradina, Podovi i Biserna kula .
Prema popisu iz 1991 godine u Rogoušićima je živjelo 199 stanovnika. Nakon otadžbinskog rata, sticajem okolnosti i kao posljedica raseljavanja Srba iz Sarajeva, broj stanovnika u Rogoušićima se povećao.
1953 godine u Rogoušićima je živjelo 243 stanovnika . Nakon trideset godina( 1981 godine )broj domaćinstava se gotovo udvostručio (62),ali se broj stanovnika umanjio(216). Sada se procjenjuje da u Rogoušićima živi oko 250 stanovnika , što selo čini jednim od najmnogoljudnijih na području Opštine Pale.
U Rogoušićima su oduvijek živjeli: Pekići , Vasiljevići , Jokići , Šljivići , Mićići , Cerovine , Paunovići , Pantići, Škipine, Šenderi . Sada su tu i nove familije koje su odlučili život nastaviti u ovom lijepom selu.
Možda je najbolje istoriju porodica u Rogoušićima opisao upravo prof. Mojsije Đerković u knjizi „Pale i Paljani“.
Ona je zapisao: „Tri brata Pekića prapreci su ovog bratstva: Stojan (1865-1932), Nedeljko(1850-1931) i Vidak (1855-1946), sin Stojanov . I on ima brojnu porodicu, 36 potomaka. Kao što svaki cvijet ne daje plod tako je i sa ovom porodicom. I sa onom u Barama i Koranu. Nisu danas dosegli taj broj koje su imali preci u 19.vijeku. Potomci Pekića vjekuju u selu Previšu kod Šavnika. U starom su zavičaju ugledna porodica. Bili su povezani sa Karadžićima u Petnjici i sa njima su četovali protiv Turaka. Bili su žestoki ratnici, oficiri i plemenski glavari. Slave Lučindan, a tu su slavu nastavili i u novom zavičaju. U dobojskom logoru umro je Gavro. U prve dvije godine drugog svjetskog rata ustaše su umorile osmoro Pekića: Iliju , Janju , Đorđa , Jova , Sima , Janju , Plemu i Pera. Nijedan ih rat nije mimoišao.
Vasiljević Marko Čalet (1877-1939) i Savo (1877-1946) imali su 73 potomaka kada se doselio u Rogoušiće. Marko je imao nadimak Čalet. Vasiljevići se pojavljuju i pod prezimenom Kosorić . Svi slave Jovanjdan i oni u G. Palama i u Koranu.
Jokići, nazivaju ih i Stanari. Vode porijeklo od dvojice braće Todora(1855-1911) i Save(1857-1925). Oni su imali 58 potomaka. U rodu sa onima koji žive u Prutinama i Sinjevu koji slave Jeremijevdan.
Šljivić (Šljivo) Djoko(1845-1923)imao je 35 potomaka. Njegovi su potomci dodali svom prezimenu ” ić”. Žive još i u G Palama, Koranu i Kalovitim brdima. Slave Arandjelovdan.
Mićić Marinko (1855-1928) i Kosta (1870-1932) imali su 27 potomaka. Vjekuju još u Bljuštevcu i svi slave Šćepanjdan.Nisu u rodu sa onima kod Ljubinja (Hercegovina).
Paunović (Stojanov) Luka (1885-1924) imao je 20 potomaka. Nazvani su tako po prababi koja se lijepo oblačila. Ima ih na Glasincui slave Đurđevdan.
Pantić Panto (1847-1934) imao je 22 potomka doselio se od Olova, i slave Aranđelovdan.
Škipine se novodoseljenici i žive u više naselja. Iz Hercegovine se doseljavaju kod Foče pod prezimenom Anđelić. Dobili su prezime po drvenoj posudi škipu-Škipine.Odatle su se raselili na više strana. Slave Jovanjndan“.
Na juznoj strani Zlokosa nalazi se Marinova pećina, duga oko 10 metara, široka oko 7 metara i visoka oko 4 metra. Kao praistorijsko staniste iz doba neolita u ovoj pećini su pronađeni predmeti od keramike i oruđe od kamena koji su preneseni u Sarajevski muzej. Nađeni su i vrlo specifični ostaci životinjskog porijekla a slični njima pronađeni su još samo u nekim pećinama Alpa.
U podnožju Gradine nalazi se nekropola od 25 stećaka, a 11 stećaka je u obliku sanduka ili sarkofaga. Jedan od stećaka je posebno ukrašen.
Redakcija MokroLive.info
Zahvaljujemo se Dragani za saradnju i ustupljene fotografije iz porodičnog albuma.