Svi hrišćani danas slave zaštitnike iskrene ljubavi. Pravoslavni vjernici obilježavajuSvetog Trifuna, a zapadna tradicija Svetog Valentina.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Trifuna slavi kao velikomučenika koji je postradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj kao zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti, koje su dio hrišćanske propovjedi.
Zadušnice su posebni dani kada se na bogosluženjima, Liturgijama, parastosima, dijeljenjem milostinje, i uređivanjem grobova, odaje dužno poštovanje upokojenim članovima familije i Crkve.
Crkva se svake subote, a naročito II, III i IV subote Vaskršnjeg posta moli za upokojne i sjeća se svih upokojenih hrišćana, otaca i braće naše. Međutim, pored ovih redovnih subotnjih molitvenih dana, Crkva je odredila posebne dane koji se nazivaju zadušnice. One uvijek padaju u subotu.
Zadušnice su dan posvećen upokojenim, pa prema tome, treba otići na službu u crkvu, obići grobove, preliti ih vinom, urediti i okititi cvijećem i upaliti svijeće. Uobičajeno je da se na zadušnice drži Liturgija, na kojoj sveštenik preljeva vinom donešeno žito (koljivo), a poslije službe se odlazi na groblja, gdje se pale svijeće, a sveštenici obilaze i kade grobove. Oni koji nisu u mogućnosti da odu na groblja zbog udaljenosti, treba da odu do najbližeg hrama, i da tu obave pomen za svoje upokojene.
Pošto su vezane za početak Vaskršnjeg posta, to su i ove zadušnice pokretne, tj. nemaju određeni datum. Nedelja u kojoj se drže ove zadušnice, naziva se još i zadušna nedelja. To je treća nedelja pred Vaskršnji post, koja pada između Sebične i Bijele nedjelje, koja se još naziva i Mesopusne nedelja.
Običaj je u narodu da se ο zadušnicama, kao i ο parastosu, na mjesna groblja iznose mnoga jela. Vjerovanje je, da ta iznesena jela trebaju razdijeliti prije svega siromašnim ali i svima koji dođu na groblje. Uz to se za pokoj duše naših predaka popije i neka domaća rakija ili vino . Iznose se pogače, pite, suho meso, ali i kolači . Sve više je mladih ali i djece koja na Zadušnice posjećuju groblja čime doprinose čuvanju svoje vjere, tradicije i običaja. To je ujedno i prilika da se familije, komšije i prijatelji okupe na jednom mjestu, prisjete svojih predaka i prošlog vremana ali i otvore teme za budućnost. Tako je bilo i na svim grobljima na parohiji Mokranjskoj.
