Jelovci – domovi: Lopatića, Stevanovića, Radenkovića, Krljaša…
Od Kostreša, najsjevernijeg djela, do Jelovaca, najjužnijeg, udaljenijeg, udaljenost iznosi oko 13 km vazdušne linije. Jelovci (ima ih jos tri u bivšoj BiH) i njegove zaseoke uramljuje nekoliko uzvišenja, dijelovi Romanije: Šipovica (1253) i Đeva (1542) sa istoka, Brda (1006) sa sjevera, Rastovac (935) sa zapada (prećutano “h”), a sa juga Lupoglav (1040). Selo čine: Jelovci, Lipa, Krlje, Brda i Mrginj. Mada bi se po imenu sela dalo zaključiti da je ovde šuma jela, koja je prisutna u znatnoj mjeri, ipak preovladava breza, vrba, jasen.Četinarska šuma je gore više u prekinutom pojasu podnožjem strmih litica Romanije: jela, omora, bor, smreka.Krčenjem šume čovjek je izmjenio vrstu vegetacije, da bi na ovom valovitom reljefu stvorio livade, bašte, puteve. On se ovdje uporno branio od zelenog zagrljaja biljne mase, kojoj pogoduje miješani škriljac sa krečnjakom nošen bujicom sa obranaka Romanije kao i visok procenat relativne vlašnosti vazduha. Selo stoji kako pod kakvim zaštitničkom od surovih istočnih i sjevernih hladnih vjetrova. Ne daju se sagledati svi djelovi ovog sela, ako se izuzmu visoke litice, sve jedno drugo skriva i zaklanja od pogleda. Tome je doprinjeo i bujičavi potok Šipovica, čije je izvorište na istoimenim padinama Šipovice.
Na kontaktu nižih vododržnih škriljaca (paleozoik) i viših krečnjačkih (mezozojskih) slojeva, javljaju se brojna vrela Šipovica, Lug, Jelićev potok. ko je prolazio ovim lijepim krajem u prvim poslijeratnim godinama drugog svjetskog rata, sa sobom je ponio nezaboravne prizore. Zgarista kuća, štala, vise napola dogorjele grede, povjetarac raznosi pepeo, puteljci počeli da zarastaju u nsiku mahovinu, rijetka stoka bježi od čovjeka. Na bivšim toplim domovima žene u crnini grade nastrešnice, potpiruju vatrice da zagriju kašicu od pure bez soli i mrsa. Djeca u ritma, zapuštena, slinava. Kada su nakon osam godina od završetka rata došli popisivači da zabilježe brojno stanje, zapisuju: Jelovci imaju 43 domaćinstva, a u njima 242 čeljadeta. Kada danas te podatke pročitate, zamišljate domaćinske kuće, pune stoke, čeljad sita i vesela. A ta domaćinstva su potleušice, nastrešnice, nabacane na podzidu, bez vrata, prozora, otvoreneo ognjište, sa kog dim kulja na sve strane. Statistika nije imala predviđenu rubriku za ovo stanje. Vila od nekoliko spavaćih soba i ova uboga skloništasve ide u rubriku domaćinstvo.
Poslije nekoliko decenija naiđe talas velikih promjena. Bogati svijet kupuje imanja, gradi vikendice, putevi se novi riljaju buldožerima dolazi elektricna energija, plastičnim crijevima dovodi se voda sa izdašnih vrela, a u baštama se gaji raznovrsno povrće, sade se voćke. U vrijeme vikendica diže se prašina za mnogobrojnim automobilima, donose se sportski rekviziti, slušaju se i gledaju utakmice. Jelovci više nisu carstvo vuka, hajduka i svakojakih pustahija. U to vrijeme, 1981. godine, živjelo u Jelovcima 129 čeljadi u 32 domaćinstva.
U građanskom ratu, opet obrt, muški svjet u maskirnim odijelima, odlazi na prve linije, selo se prazni, ali i puni novim pridošlicama. Na početku ih je 150, da im se na kraju toga rata pridruži jos 78 nepoznatih ljudim i tako su prevagnuli novodošli (228) nad domicilima (129). Vikendice postadoše domovi za življenje, a sa njima nesta i vikendaša.”Vikendica moja slobodica, sada mi je to kućica”. U selu Jelovci vjekuje 14 starosjedilačkij porodica, au užem dijelu zaseoku pet: Lopatići, Gazivode, Jakovljevići, Kusmuci, Radenkovići, Rakići.
Lopatići imaju sedam predaka: Mića (1835-1927), Todora (1855-1915), Pera (1860-1932), Spasoja (1877-1923), Steva (1865-1940), Mitra (1837-1888), Laza (1853-1903). Imali su 229 potomaka i u 19. vijeku od+gazdili se i bili jedna među najbogatijim porodicama područja Pala. potiču od Stojanovića (po drugoj verziji Bajovića iz Pive) koji su živjeli u Drijanju, a o trećem mišljenju od Šoja sa Pločnika (Borački kraj). Jedan od njih, mlinar, zagledao se u seosku ljepoticu i da bi je pridobio oklonio joj je drvenu lopatu mlina. Ne znamo da li je pridobio njenu ljubav, ali nesumljivo jeste prezime Lopatić. Po drugoj verziji prezime je dobijeno od zanata kojim se bavio daleki predak i bio vičan za lopate. Danas ih ima manje od tog broja, a to je zla kob koja se nadnijela nad ovu porodic (rod). Računa se da je samo u toku drugog svjetskog rata poginulo preko 100 čeljadi, različite dobi i pola. Samo sredinom novembra 1943. stradalo je 29 osoba, od toga 14 djece: Slavka, Milosavka, Jovanka, Janja, Slavka,Ana, Zdravka, Nenad,Rajka, Stana,Ranko, Milan,Dimitrije, Andrija, Tadija Milica, Ljubica, Mara, Milosavka, Slavojka, Neđo, Žarko, Mile, Slavko, Milka, Jelka, Ilinka, Milica, Ljeposava.Danas spadaju među najbrojnije paljanske porodice, sa veoma izraženom disperzijom življenja. Ima ih u naseljima Pustopolje, Kračice, Paoci, Koran, Pale, Donja Ljubogošta, Ćemanovići, Rakovac, Podvitez. Svi su u rodu i slave Nikoljdan.Ovo prezime nalazimo u okolini Bileće, ali druge krsne slave.
Gazivode imaju svog prapretka Marka (1845-1933) sa 36 potomaka. Vjekuju u više sela: Koranu, Otočini, Ćemanovićima, Repcima, Barama. Ustaše su ubile dvoje djece: Stanu i Nova. Svi su među sobom rođaci i slave Đurđevdan.
O Jakovljevićima se govori u prikazu sela Ćemanovići. U Jelovcima su ustaše ubile: Bojanu, Darinku, Miladinku i četvoro djece: Gruja, Milivoja, Anđelku i Julu.
Kusmuci imaju pretka Jovana (1843-1925),Sima (1853-1930) i Pera (1878-1937), imali su 96 potomaka. Njihovi potomci koji su nastradali od ustaša su: Gospava, Anđelka, Rajka, Rada i Desa.
Radenkovići su imali prapretka Pera (1883-1930), koji je imao 20 potomaka, a ni danas ih nema više. Ustaše su ubile Milana i Maru. Slave Lučindan.
Rakića je troje stradalo od ustaša: Rada, Cvjeta i Savo, a danas ih je jedna kuća i slave Jovanjdan. Vode porijeklo od Pera (1822-1845) i njegova sina Maksima (1851-1934). Lipa (ima ih još 12 u bivšoj BiH), zaselak na istaknutom mjestu, tu i tamo se vide istoimena stabla.
Ovdje žive starosjedilačke porodice Stevanovića i Krljaša. Stevanovići žive još u Koranu,a nalazimo im postojbinu u Pivi sa kraćim boravkom pored Drine (otuda ih nazivaju i Drinjaković). Njihov predak Neđo (1860-1932) imao je 36 potomaka, pet sinova i dvije kćerke. Danas 1996. godine ima ih oko 50 i svi slave Đurđevdan. Na ovu su se porodicu sasuli svi gromovi ustaškog divljavštva. Ustaše su 14.11.1943. godine poklale 13 Stevanovića, od toga 9 djece: Petar, Staka, Dobrinka, Čedo, Ilinka, Bosa, Janko, Miloš, Dragica, Slavica, Milivoje, Vlastimir i Veljko.
Krljaš je porodica koja je promjenila svoje ranije prezime. Naime, Milan Rebrinović (1845-1931), kada je stigao ovdje (iz Pljevalja), bio je sigurniji ako zaturi trag, zato napušta staro , a preuzima novo po mjestu u kome je zivio – Krlje-Krljaš. Sada ih ima četri kuće,ali su napustili Krlje i naselili se u Lipe, gdje jedino žive. Slave Aranđelovdan. Gavro je stradao od ustaša. Krlje (nema imenjaka u bivšoj BiH), to je zasela (na nadmorskoj visini od oko 1240 m), simboličnog imena prema ostatku posječenog ili prelomljenog stabla, koje se naziva krlja ili panj. Upravo tako , simbolično, ali i stvarno, ovdje je sasječena mladost Jelovaca i Mokrog, u novembru 1943. godine. Njihovi su domovi paljeni , razarani, harani, ali i nanovo sagrađeni i obnavljani, istrajavajući i prkoseći onome koji je želio da nestanu.
Ovdje danas žive dvije porodice: Vukovića i Karišika, i obje slave Đurđevdan. U masovnom pokolju 14. novembra 1943. godine stradalo je 22 Vučićevića, od kojih 12 djece: Milivije, Novo, Vukašin, Tadija, Milivoje, Timotije, Drago, Rade, Krsto, Rajko, Desa, Stoja, Milena, Janja, Milena, Cmilja, Stana, Vukosava, Dragica, Mara, Jovanka,Janja. Svi su oni bližnji rod, svi su poginuli na najzvjerski način u jednom danju.
Karišici žive još u Palama i Bjelogorcima. Njihov predak Nikola (1855-1946) imao je 14, a Jovo (1881-1928) 17 potomaka. Ni danas, nakon jednog i po vijeka nema ih više, zbog izvršenog genocida u ratovima koji su se dotakli ovih krajeva. Od ustaša su stradali Janko, Vladimir i Pero.Nikola je došao iz Zijemlja kod Nevesinja, pod veoma teškim okolnostima, zlopateći se kao čivija na aginskom imanju. Njegovi potomci (Božana i Sreten) stradali su u dobojskom logoru. Slave Nikoljdan.Dijelovi zaseoka u Jelovcima nazivaju se Polje i Metaljka.
Popisom od 1895. godine u sastav Jelovaca ubrojana su još naselja: Bljuštevac, Gradac, Kračule, Križevac, Prutine, Pustopolje. Sva su ona tada imala 79 kuća (21 nenastanjena) u kojima je živjelo 536 čeljadi. Po nacionalnoj pripadnosti bilo je 496 pravoslavaca, 23 muslimana, a 17 katolika ( od kojih su 12 bili strani državljani). Svi pravoslavni stanovnici bili su neslobodni kmetovi. Zna se otkuda stranac ovdje, lijepo miriše borovina, smrčeva i jelova građa. Danas kroz selo vodi i račva se u nekoliko pravaca makadamski put koji je povezan sa magistralnim prepravljen u nekoliko navrata: 1973,1989 (vojska), 1995. godine. Pored sela i Rakovca vodio je userednjem vijeku Carigradska džada Sarajevo-Carigrad. Na jugoistoku od Jelovca nalazio se planinski dom “S.V. Čiča” koji je bio lijepo uređen sa prepariranom divljači ulovljenom na ovim prostorima. Mnoge je ugostio od 1951 do 1992. godine, kada je poharan i do danas nije obnovljen.