Autentični dokumenti iz Puerto Rica otkrivaju frapantnu istinu o tome da je Tim Orešković frizirao službenu biografiju. U stvarnoj biografiji može se pronaći mnogo toga što će istinski šokirati hrvatsku javnost. Primjerice, kako su iza Oreškovića, prije nego li je njegova zvijezda zasjala punim sjajem na hrvatskom političkom nebu, ostali veliki sudski sporovi i tužba protiv Kanade teška 500 milijuna kanadskih dolara.
Naš tjednik došao je u posjed ekskluzivnih dokumenta iz raznih krajeva svijeta koji bacaju potpuno drukčije svjetlo na misterioznu prošlost novog hrvatskog premijera Tihomira Tima Oreškovića. U tekstu koji slijedi, otkrit ćemo sve relevantne činjenice o osobi koja je na najvažniju političku funkciju u državi došla postizbornim ruletom i pod egidom domoljubnog i nestranačkog financijskog stručnjaka.
U stvarnoj Oreškovićevoj biografiji može se pronaći mnogo toga što će istinski šokirati hrvatsku javnost. Primjerice, kako su iza Oreškovića, prije nego li je njegova zvijezda zasjala punim sjajem na hrvatskom političkom nebu, ostali veliki sudski sporovi i tužba protiv Kanade teška 500 milijuna kanadskih dolara. Koje strašne farmaceutske tajne nosi premijer Orešković, te kako je prije svih drugih koristio porezne oaze i imao prijavu na Djevičanskim otocima!? No, pođimo redom.
U službenom životopisuTihomira Oreškovića koji je na web stranicama HDZ-a dostupan od trenutka kada je imenovan hrvatskim mandatarom, između ostaloga piše kako je on od srpnja 1999. do rujna 2003. imenovan za financijskog direktora portorikanske podružnice korporacije Eli Lilly Export S.A.. Nije tajna da većina radno aktivnog stanovništva isfrizira poneki podatak u životopisu, ali sve je to razumljivo, poglavito kada je riječ o nekom od stotina tisuća hrvatskih nesretnika koji uzaludno šalju prijave za posao.
Ipak, kada to napravi osoba koja u trenutku preuzimanja najvažnije političke funkcije, zapravo najstrateškije pozicije u Hrvatskoj, a koja je pritom za hrvatsku javnost apsolutna enigma, onda to mora zazvoniti na ozbiljan alarm.
Naime, nije sporno da je Tim Orešković zadnje desetljeće radio na važnim funkcijama u farmaceutskim tvrtkama. Na krilima pozitivnog PR-a i na krilima marketinške kampanje, koja od njega pokušava napraviti samaritanca koji se odrekao velike plaće u svojoj branši kako bi pokušao spasiti hrvatski rejting, odnosno osigurati prije svega gospodarski rast i reforme o kojima stalno zbori ekipa iz Mosta, Orešković je mogao priložiti i životopis u kojem nije bilo mjesta ni za kakvu improvizaciju ni netočnost.
Sad ga ima, sad ga nema
No, u trenutku kada je Orešković ispisivao rečenice u kojima je opisivao te svoje četiri godine u karijeri, odnosno kada se deklarirao kao financijski mag, vjerojatno nije ni pomišljao da bi netko u Hrvatskoj mogao u samom Puerto Ricu provjeriti njegove navode. Pogledajmo kako je Orešković opisao te svoje portorikanske godine: “Vodio preobrazbu poduzeća vrijednog 270 milijuna dolara na području koje je uključivalo Portoriko, Karipsko otočje, Srednju Ameriku, JI Aziju, šire područje Kine, Indiju i Japan.Vodio organizaciju kroz težak proces restrukturiranja zbog gubitka patenta za Prozac. Konzultant na području razvoja poslovanja na tržišta koja su uključivala Srednju Ameriku, Južnu Ameriku, JI Aziju i šire područje Kine’. No, kada smo u trgovačkom registru Puerto Rica pogledali korporacijske dokumente podružnice te farmaceutske tvrtke, nemalo smo se iznenadili.
Naime, tamo među brojnim imenima direktora, odnosno ovlaštenih osoba u podružnici, nigdje nije bilo imena Tima Oreškovića. Također, iz registra Puerto Rica doznali smo još jednu vrijednu informaciju. Eli Lilly nije kanadska farmaceutska korporacija kako se to uvriježilo u našim medijima. Naime, matična zemlja registracije tog bivšeg Oreškovićevog poslodavca je Švicarska. Također, diviziju Srednje Amerike i trećih zemalja, koje je spominjao Orešković u svom životopisu, pokriva tvrtka sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Indiani.
To je razumljivo budući je tvrtka i osnovana početkom prošlog stoljeća u toj američkoj saveznoj državi. No, sve glavne financijske i ostale transakcije odvijaju se preko Švicarske, zemlje sigurnih i diskretnih bankarskih i financijskih transakcija. Naime, kompanija Eli Lilly, poslodavac za kojeg je Orešković radio od siječnja 1997. do kolovoza 2005. i to na raznim funkcijama kroz angažman za tvrtke kćeri tog međunarodnog farmaceutskog diva, sve bitne poslovne konce vuče iz svog sjedišta na adresi Chemin des Coquelicots 16 u švicarskom Vernieru.
Poslovanje na rubu zakona
Istraživali smo i zašto je to tako. Prema informacijama koje smo dobili od relevatnog izvora upućenog u strateške tajne poslovanja farmaceutskih giganata, te akrobacije su razumljive uzme li se u obzir da je Oreškovićeva bivša farmaceutska tvrtka jedna od vodećih u proizvodnji generika. Kako su takve kompanije često suočene s optužbama za nezakonit plasman lijekova na tržište, odnosno kršenja patentnih prava, ili pak suočene s optužbama za lansiranje generika na koje prava polaže konkurencija, samim tim nastoje svoja poslovanja učiniti što manje transparentnim, kako bi izbjegle plaćanja golemih novčanih iznosa u slučaju gubitaka sudskih sporova. Kako se većina sudskih sporova vodi na tlu SAD-a ili Kanade, onda je vrlo važna i nadležnost saveznih sudova.
Naime, tvrtka koja je osnovana, primjerice, u Indiani, na Floridi ili New Jerseyu, vodi se kao nematična, moglo bi se reći inozemna i na nju se primjenjuje lokalni zakon te savezne države. Dakle, već samim tim, kompanija iz savezne države Indiane je u drukčijoj poziciji nego ona registrirana u New Jerseyu ili državi New York, ako je tužba podignuta na saveznom, a ne federalnom sudu. Također, u slučaju gubitka spora, takvim tvrtkama koje imaju stranog principala, puno je jednostavnije zamesti tragove kapitala iz kojeg bi se isplaćivala odšteta.
Primjerice, Oreškovićeva kompanija Eli Lilly, pa i njezina kanadska i portorikanska podružnica, mogla je uvijek dio profita usmjeravati na račune matice u Švicarskoj. Iz revizorskog izvješća kompanije Ernst & Young jasno proizlazi da je ta podružnica bila oslobođena poreza u iznosu od čak 90 posto za trgovinu na sve proizvedeno i istrgovano u toj zemlji prema odluci nadležnih tijela, s datumom početka poreznih benefita od siječnja 1989. pa kroz rok od 15 godina.
Da su vlasnici Eli Lilly itekako svjesno vodili poslovanje ubirući profit, poslujući na rubu propisa u nemilosrdnom svijetu farmaceutskih generika, vidi se po tomu da su sve glavne funkcije u portorikanskoj podružnici pripadale Švicarcima, a ne Kanađanima, kako bi to netko neupućen pomislio.
Iz Eli Lillyja Tim prelazi u konkurentsku Tevu
Istodobno, ta podružnica za koju se Orešković hvali da joj je bio financijski direktor, imala je na čelnim pozicijama i druge menadžere, ali nigdje ni traga Oreškoviću kao osobi ovlaštenoj za poslovanje. Dapače, u predmetnom je razdoblju Orešković bio direktor u jednoj tvrtci Elco International Sales u Indiani, čiji je vlasnik Eli Lilly Indiana. Tvrtka je u tom razdoblju poslovala na adresi Kronprinsensgade 5 (5 Crown Prince Street), Charlotte Amalie, na otoku Saint Thomas.
Naime, to je karipsko otočje dugo godina bilo danski prekomorski posjed i tek ga je 1917. SAD kupio za 25 milijuna dolara u zlatnicima. Od tada se ta otočja zovu Američki Djevičanski otoci, te isto kao i znatno poznatiji Britanski Djevičanski otoci, služe kao porezna off shore zona, pojednostavljeno rečeno – kao porezni raj na zemlji. Tijekom tog perioda Orešković je imao priliku doći u posjed zanimljivih insiderskih informacija i tim je znakovitije da je nakon Eli Lillyja prešao u Tevu.
Naime, taj izraelski generički div izravna je konkurencija Oreškovićevom bivšem poslodavcu i na sjevernoameričkim sudovima vode se brojni sporovi između tih dviju kompanija. Orešković je u službenoj biografiji naveo kako je za Novopharm Toronto, člana Teva grupe, radio od kolovoza 2005. do kolovoza 2009. godine. Potom je od kolovoza 2009. do rujna 2012. angažiran za, kako je naveo, “Tevu Pharmaceuticals Croatia / Israel”, a s te pozicije od kolovoza 2012. do rujna 2014. postaje predsjednik Uprave Plive Hrvatska d.o.o. (članice TEVA Group) i glavni direktor za Jugoistočnu Europu.
Iz Zagreba je Orešković preselio u glavni nizozemski grad kada su mu izraelski poslodavci povjerili poziciju glavnog financijskog direktora tvrtke Teva Pharmaceuticals B.V. Amsterdam.
Iscrpljujući sudski sporovi
Iz najliberalnijeg grada Europe, Orešković se, kako su nas izvijestili hrvatski mediji, najviše na poticaj supruge Sanje, Zagrepčanke, odlučio vratiti u svoj rodni grad kada ga je predsjednik HDZ-a i vođa Domoljubne koalicije Tomislav Karamarko pozvao da sastavi novu hrvatsku vladu. Znakovito je, kako su nas mediji požurili izvijestiti, da je Orešković prihvatio poziv iz sentimentalnih i domoljubnih razloga, navodeći kako je iza njega ostala golema plaća u farmaceutskoj kompaniji i siguran posao. Kao da postoji puno naivaca na ovom svijetu koji misle kako netko s takvom karijerom može pretpostaviti osobni interes nekom još ni izdaleka neisformuliranom domoljublju.
Također, ostaje enigma i zašto se nitko od tih silnih tobožnjih hrvatskih medijskih profesionalaca, kao i tzv. neovisnih političkih analitičara, nije zapitao – je li vrijednija pozicija financijaša u nekom, ma koliko velikom farmaceutskom divu, ili pak pozicija premijera? Naravno, pozicija premijera, jer zašto bi onda i bila vijest, primjerice, za kanadske medije, da je netko tko je živio i školovao se u Kanadi, uopće postao hrvatski mandatar?
Također, zanimljivo je i da se ni jedan medij, sve do sada, nije zapitao – kakvi su repovi ostali iza poslovanja Tima Oreškovića u tim kompanijama? Nije se nitko ni zapitao, je li se, možda, Tim Orešković zaželio nekog manje stresnog i frustrirajućeg posla što bi, ma kako to paradoksalno zazvučalo na prvu, bila pozicija HR premijera?
Naime, pogledamo li i najpovršnije razne sporove koji su vođeni protiv Teve zadnjih godina, vidjet ćemo silne procese moćnih farmaceutskih kompanija, ne samo u SAD-u nego i u EU-u. Tako je, primjerice, jedan od iscrpljujućih sporova bio i onaj kompanije Merck & Co. protiv europskih podružnica Teve zbog lijeka za osteoporozu, Fosamaxa.
Tužba od 500 milijuna kanadskih dolara
Ako se malo bolje uđe u strukturu tih sporova vođenih diljem svijeta protiv oba ključna Oreškovićeva poslodavca, Eli Lillyja i Teve, vidi se da su u svim tim slučajevima optužbe za zloporabu farmaceutskih patenata, odnosno neregularnosti u stavljanju u promet određenih generika. O visini tog farmaceutskog poslovanja na rubu zakonitosti, odnosno nemilosrdnosti konkurencije generičkih divova, svjedoči i podatak iz Kanade.Tamo je, naime, Eli Lilly podigao u studenom 2012. tužbu protiv te države u iznosu od čak 500 milijuna kanadskih dolara. Spor se vodio zbog patenta za dva lijeka, od kojih je jedan Zyprexa.
Zanimljivo je da se u središtu tog spora našla upravo Tevina kompanija Novopharm Ltd. iz Ontarija, koju je vodio Orešković, kako vidimo iz njegova životopisa. Eli Lilly pokrenuo je pravni postupak protiv Kanade, navodeći da su kanadski savezni sudovi “poništavanjem Eli Lilly patenata povrijedili Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA)”. Konkretno, Eli Lilly tvrdi da je poništenje dvaju njihovih farmaceutskih patenata (za Zyprexu i Stratteru), na temelju sudske prakse koja nije bila prisutna u vrijeme kada je NAFTA stupio na snagu.
Kao rezultat toga, Eli Lilly tvrdi da im je Kanada nepravedno oduzela patentna prava, te da nisu dobili pošten i pravedan tretman za svoja ulaganja. Eli Lilly je u Kanadi prijavio patent za Zyprexu (također poznat kao Olanzapin, lijek za liječenje shizofrenije i bipolarnog poremećaja). Prijava je podnesena 1991., a izdana 1998. godine. Potom je kanadski Savezni sud poništio Zyprex patent (spor Eli Lilly Canada Inc v. Novopharm Limited 2011 FC 1288). Odluku je potvrdio federalni Prizivni sud (spor Eli Lilly Canada Inc v. Novopharm Limited 2012 FCA 232), a Vrhovni sud Kanade je odbio žalbu.
Zyprexa kompromitirana zbog nuspojava
Zanimljivo je da je Zyprexa kompromitirana kao lijek s mnogo nuspojava, od kojih je samo jedan dijabetes i da su liječnici još 2008. upozorili kako je bivši Oreškovićev poslodavac predugo čekao da objavi teške rizike tog lijeka po ljudsko zdravlje. Drugi Eli Lilly patent odnosio se na lijek Strattera (također poznat kao atomoksetin, a koristio se za liječenje ADHD-a, sindroma hiperaktivnosti i poremećaja pažnje). Stratterina patentna prijava podnesena je 1996. i izdana u 2002. godini.
U 2008., Novopharm je podigao tužbu na Saveznom sudu tražeći da se poništiti Strattera patent. Savezni sud poništio je patent zbog nedostatka korisnosti (Novopharm Limited v. Eli Lilly and Company, 2010 FC 915). Odluku je potvrdio federalni Prizivni sud (Eli Lilly and Company v. Teva Kanada Limited, 2011. FCA 220), a Vrhovni sud Kanade je odbio žalbu.
Eli Lilly je naveo da odluka Saveznog suda, odnosno poništavanje patenata Zyprexa i Strattera, nije u skladu s povijesnom kanadskom sudskom praksom o korisnosti lijeka. Zanimljivo je da se lijek Strattera nalazi na listi lijekova Agencije za lijekove Hrvatske od lipnja 2009., te da ga je u promet stavila tvrtka Eli Lilly Hrvatska, čiji je osnivač Eli Lilly Nizozemska.
S kakvim nam motivima dolazi Orešković?
I iz ovog i niza drugih podataka, vidimo kako svijet farmaceutskih divova počiva na istoj financijskoj logici i da posluje na istim porezno benefitnijim znama, kao što je Amsterdam, odnosno Nizozemska. Netko bi rekao da svi putevi vode u taj grad legaliziranih lakih droga i prostitucije, a bilo bi jednako istinito reći i grad najmračnijih tajni farmaceutskih divova.
No, s kakvom nam stvarnom pozadinom iz tog često vrlo opskurnog svijeta u kojem se vrti golem novac i s kakvim motivima uistinu dolazi Tihomir Tim Orešković, saznat ćemo, valjda, uskoro. Nadajmo se da to saznanje neće biti s fatalnim posljedicama po hrvatske građane, koji ionako iz cijelog tog farmaceutskoga generičkog svijeta dobivaju raznorazne lijekove s više ili manje nuspojavnosti.
Je li uputno i da uz novog hrvatskog premijera, koji je predstavljen kao istinski spasitelj Hrvatske, stoji upozorenje: Prije uporabe pažljivo pročitati upute, a za sve ostalo upitajte svog liječnika ili ljekarnika, pardon, ekipu iz Domoljubne koalicije i Mosta…
Izvor : Dnevno HR