Suđenje za ratne zločine : IZ LEGIJE STRANACA DOŠLI U TRNOVO

Svjedok Milenko Vitković ispričao je kako je krajem aprila 1992. godine iz Sarajeva kod majke LJeposave u selu Deseci sklonio kćerku i sina. Majka mu je, kako je rekao, ubijena i zapaljena ispred kuće, što je saznao nakon što ju je sahranio u julu 1993. godine. Tada se počeo raspitivati za ljude koji su počinili zločin. Tragao je godinama nakon rata i došao, kako je naveo, do vlastitih saznanja.”Razgovarao sam sa mnogima. Išao sam čak i u LJubuški, odakle je Mirko Bunoza. LJudi su mi pričali da je Bunozu u Trnovo doveo Hamdo Ramić. Zajedno su bili u Legiji stranaca i kasnije su sa hrvatskog ratišta dovedeni u Trnovo”, naveo je Vitković.

U dijelu iskaza datom tokom istrage, pročitanom na ročištu, svjedok je naveo kako mu je rečeno i da je Edhem Godinjak angažovao 20 pripadnika Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ i doveo ih u Trnovo, prenosi Birn.

“Edo je vedrio i oblačio u Trnovu. Ko je doveo HOS, lično ne znam, meni je tako rečeno. Znam da su Ramić i Godinjak rođaci”, rekao je Vitković.

Odbrana Edhema Godinjaka predočila je mnoštvo dokumenata kojim su nastojali dokazati kako Godinjak, izuzev dužnosti u policiji, nije bio ni na jednoj rukovodećoj funkciji. Priložili su i dokumentaciju kojom dokazuju da zbog ranjavanja Godinjak od 18. maja do 1. juna uopšte nije bio u Trnovu.

“Sumnjam u ta dokumenta, nemoguće da nije bio u organima kada je bio glavni”, odgovorio je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju, Mirko Bunoza je burno reagovao na iskaz svjedoka tvrdeći da “laže svaku riječ” i da on nikada nije bio pripadnik HOS-a.

Svjedok Aleksandra Skakavac, kćerka Milenka Vitkovića, rekla je da su u kuću njene ubijene bake često upadali naoružani ljudi, te da su baku tukli kundakom puške.

“Baka je prepoznala Osmana, koji je bio lovac kao i moj otac”, navela je ona.

Prema njenom iskazu, selo je napustila sama, a kada je došla do Trnova, vidjela je vatru u Desecima. Kasnije je saznala od rodbine da joj je baka ubijena.

Siniša Vitković, unuk ubijene Dragosave Vitković, ispričao je da je sa ocem 1993. godine u Desecima našao kosti svoje bake. Zatekli su zgarište i posmrtne ostatke ispred kuće. “Poznali smo je po džemperu i čakiji koje je uvijek nosila”, naveo je svjedok.

On je dodao da su našli i ostatke LJeposave i Cvije Vitković. “LJeposavu smo našli ispred kuće. Lobanja je bila razbijena. Cviju smo jedva pronašli. Tijelo je bilo u kući ispod stvari koje su pale na nju. Sve smo kosti skupili i sahranili na groblju”, rekao je svjedok, dodavši da se pričalo da su to bili neki HOS-ovci.

Sličan je bio i iskaz svjedoka Milice Močević, čija je majka Cvija ubijena u Desecima. I ona je za sudbinu majke saznala nakon što je 1993. godine Vojska Republike Srpske /VRS/ preuzela kontrolu nad Trnovom. Tada je obišla porodičnu kuću i na mjesnom groblju našla grob majke.

Močevićeva je rekla da je njen brat Vide Vitković, prije nego što im je majka ubijena, zarobljen i pretučen. Prema njenom iskazu, zatočen je u školi, odakle ga je spasio drug iz djetinjstva, koji mu je otključao vrata i pustio ga da bježi. Majka Cvija nije htjela ići iz svoje kuće, navela je svjedok.

“Rođaci su mi pričali da je majka ubijena i zapaljena u kući”, rekla je Močevićeva.

Godinjak, Bunoza i Šarić optuženi su za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova.

Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane, a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. februar.

Izvor : OSM TV